GRADIŠKA – Osamdeset članova Regionalnog udruženja gluvih i nagluvih Gradiška, Srbac i Prnjavor organizovalo je desetodnevnu školu znakovnog jezika za svoje članove, volontere i predstavnike lokalnih javnih ustanova.
Prednosti poznavanja znakovnog jezika
Lakša komunikacija sa javnim ustanovama
Bolji pristup zdravstvenim uslugama
Veća društvena uključenost
Smanjenje komunikacionih barijera
Veća samostalnost gluvih i nagluvih osoba
Ovaj projekat finansira Ministarstvo rada i socijalne zaštite Republike Srpske u saradnji sa gradiškim Crvenim krstom, Bolnicom i Centrom za socijalni rad.
Predavači, u školi koja traje do kraja juna, su Marina Macanović i Marina Bošnjak, prevodioci znakovnog jezika Saveza gluvih i nagluvih Republike Srpske. Potrebe za prevodiocima znakovnog jezika su velike jer su svakodnevne poteškoće u sporazumijevanju.
“Imati prevodioca, naročito u javnim ustanovama, znači gluvoj i nagluvoj osobi učiniti dostupnim važne informacije. Takva potreba najveća je u javnoj upravi, zdravstvenim ustanovama, preduzećima, ali i svakodnevici”, naglašava Ljubinka Zlojutro, sekretar Regionalnog udruženja gluvih i nagluvih Gradiška, Srbac i Prnjavor.
Kako pomaže učenje znakovnog jezika?
Učenje znakovnog jezika ne rješava problem gluvoće, ali pomaže da ove osobe imaju sagovornike i postanu aktivniji članovi svoje zajednice. Na pitanje da li je potreba učenja znakovnog jezika ozbiljno shvaćena, Zlojutro odgovara:
“Rekla bih da nije, mada je Gradiška dobar primjer statusa gluvih i nagluvih osoba, njihovog zapošljavanja, školovanja, ostvarivanja svakodnevnih prava. Zalažemo se da sve javne ustanove imaju osobe, službenike i radnike koji poznaju ovaj jezik, jer je to prijeka potreba. Takođe, zakonski se moraju precizirati stimulacije za službenike koji poznaju ovaj jezik i koriste ga na radnom mjestu”.
U Udruženju navode da je ovo sedmi ciklus učenja znakovnog jezika, koji se najvećim dijelom finansira novcem građanskih udruženja ili donacijama.
“Ako nema donacija – nema ni obuke, ni primjene zakona, niti ljudskih prava o kojima govorimo i za koje se zalažemo”, upozoravaju u ovom udruženju koje je među najbrojnijim u gradiškom kraju te susjednim sredinama.
Koliko gluvih i nagluvih je zaposleno
Koliko gluvih i nagluvih je zaposleno, kako je regulisano njihovo školovanje, kakav je ekonomski status, ključno je pitanje za predstavnike ovog udruženja. Ljubinka Zlojutro objašnjava:
“Zapošljavanje je poboljšano, imamo sve više gluvih i nagluvih osoba koje imaju radna mjesta. Svi koji su aktivno tražili posao ostvarili su to pravo. Praksa je pokazala da su oni veoma vrijedni radnici, posvećeni povjerenim poslovima. Oni su veoma kreativni. Osim zanatskih poslova koje rade, i za koje su se školovali, među njima ima umjetnika, slikara, nadarenih osoba. Mladi su uključeni u sistem redovnog školovanja i završavaju srednje obrazovanje, ali i visoke škole”.
Skromni zahtijevi
Gluvi i nagluvi se trude, navodi Ljubinka Zlojutro, da šansu, koja im je data zaposlenjem, iskoriste na najbolji način, da je opravdaju.
Oni su skromnijih zahtjeva, a osobe koje, zbog starije životne dobi ili izostanka kvalifikacije, žive od lične invalidnine ne mogu da rade. Mnogi su usamljeni, a zbog loše komunikacije uzdržavaju se od odlaska u zdravstvenu ustanovu, kada za to imaju potrebu. Učenje znakovnog jezika i druge aktivnosti imaju za cilj promjenu takve prakse.