Jutros, ranom zorom u Žeravici, prelijepom prigradskom naselju kod Gradiške, začula se pjesma “Đurđevdan”. Gušo Šarić, istaknuti mještanin Žeravice, aktivista i sportista polako uzima stvari u svoje ruke. Već je oživio Đurđevdan u svojoj Žeravici.
„Ustali smo prije zore, jedino što nismo ispoštovali, nismo se rano jutros okupali u rijeci, ali hoćemo dogodine“, poručio je Šarić.
Gušo je vozač kamiona u Gradskoj čistoći, čovjek koji podržava sve akcije u svome naselju, a i u gradu.
Zajedno sa suprugom Indirom podiže trojicu sinova. Jedan je već punoljetan, iškolovan, “opasao” se snagom i krenuo je svojim putem. Dvojica mlađih su školarci. Danas porodično slave Đurđevdan.
„Maločas su nas posjetili i trubači. Zatekli su me ovdje dok pečem janje. Veselo je, nema šta. Dok se ja bavim pečenjem, supruga je već spremila supu, sarmu i kolače. Kasnije će nam se pridružiti „Buco Mašina“, on će nas do kasno u noć zabavljati svojom muzikom uz bogat repertoar pjesama. Nije Đurđevdan svaki dan“, kazuje Gušo Šarić.
Gušo se uvijek rado prisjeća svojih korijena, ljudi koji su mu pomogli da opstane na pravom putu, ali i sunarodnika Roma, stradalih u minulih ratovima.
Romi slave Đurđevdan
Nedavno je, za Svjetski dan Roma, referisao za medije pored spomenika poginulim Romima u Žeravici.
Odao je poštu petorici Roma poginulih u redovima Vojske Republike Srpske, te 611 Roma stradalih u Drugom svjetskom ratu, mada su istoričari već utvrdili da je ta brojka nadmašila 1.000.
Iskoristio je ovu priliku čestita Đurđevdan svojim sunarodnicima.
„Đurđevdan nas podsjeća ko smo, narod koji je uvijek znao ustati, zapjevati i ići dalje, bez obzira na sve. Neka ovaj dan donese više jedinstva, više poštovanja i više ljubavi među nama. Vjerujem da dolaze bolja vremena. Ako budemo zajedno ništa nas ne može slomiti. Srećan Đurđevdan svim mojim Romima!”
Žeravica će uskoro dobiti svoje udruženje, „Romsko srce“, koje će mnogo značiti za ovdašnje Rome, čestite ljude koji posljednjih godina i decenija grade lijepe kuće, zapošljavaju se, školuju djecu i naravno poštuju svoje korijene i običaje.
Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje iskustvo na našoj web stranici. Ako nastavite koristiti ovu stranicu, pretpostavit ćemo da ste zadovoljni njome.
„Ustali smo prije zore, jedino što nismo ispoštovali, nismo se rano jutros okupali u rijeci, ali hoćemo dogodine“, poručio je Šarić.
Gušo je vozač kamiona u Gradskoj čistoći, čovjek koji podržava sve akcije u svome naselju, a i u gradu.
Zajedno sa suprugom Indirom podiže trojicu sinova. Jedan je već punoljetan, iškolovan, “opasao” se snagom i krenuo je svojim putem. Dvojica mlađih su školarci. Danas porodično slave Đurđevdan.
„Maločas su nas posjetili i trubači. Zatekli su me ovdje dok pečem janje. Veselo je, nema šta. Dok se ja bavim pečenjem, supruga je već spremila supu, sarmu i kolače. Kasnije će nam se pridružiti „Buco Mašina“, on će nas do kasno u noć zabavljati svojom muzikom uz bogat repertoar pjesama. Nije Đurđevdan svaki dan“, kazuje Gušo Šarić.
Gušo se uvijek rado prisjeća svojih korijena, ljudi koji su mu pomogli da opstane na pravom putu, ali i sunarodnika Roma, stradalih u minulih ratovima.
Romi slave Đurđevdan
Nedavno je, za Svjetski dan Roma, referisao za medije pored spomenika poginulim Romima u Žeravici.
Odao je poštu petorici Roma poginulih u redovima Vojske Republike Srpske, te 611 Roma stradalih u Drugom svjetskom ratu, mada su istoričari već utvrdili da je ta brojka nadmašila 1.000.
Iskoristio je ovu priliku čestita Đurđevdan svojim sunarodnicima.
„Đurđevdan nas podsjeća ko smo, narod koji je uvijek znao ustati, zapjevati i ići dalje, bez obzira na sve. Neka ovaj dan donese više jedinstva, više poštovanja i više ljubavi među nama. Vjerujem da dolaze bolja vremena. Ako budemo zajedno ništa nas ne može slomiti. Srećan Đurđevdan svim mojim Romima!”
Žeravica će uskoro dobiti svoje udruženje, „Romsko srce“, koje će mnogo značiti za ovdašnje Rome, čestite ljude koji posljednjih godina i decenija grade lijepe kuće, zapošljavaju se, školuju djecu i naravno poštuju svoje korijene i običaje.
Izvor: https://aloonline.ba/ Autor: Boško Grgić