Dušanka Subotić Homen iz Beograda, unuka sveštenomučenika Dušana Subotića kojeg su ustaše, zajedno sa vladikom banjalučkim Platonom pogubile 5. maja 1941. godine, poklonila je, hramu Pokrova Presvete Bogorodice u Gradišci, dio ostavštine svoga djeda Dušana i pradjeda Jovana.
Posebno je vrijedan Psaltir prote Jovana Subotića, štampan u Moskvi 1761. godine kojeg je Dušanka poklonila za buduću muzejsku riznicu. Sveštenik Jovan Subotić bio je paroh u Gradišci od sredine XIX vijeka do 1914. godine. Dragocjena je i bilježnica iz vremena zatočeništva prote Dušana u toku Prvog svjetskog rata. To su prevodi ruskih klasika nastali za vrijeme sužanjstva u Okružnom zatvoru u Sarajevu 1916. godine. Prota Dušan Subotić je u zatvoru prevodio Čehova, Turgenjeva, Puškina bilježeći crkveni praznik, na koje je završio prevod.
Osim Psaltira i bilježnice, Dušanka je arhijerejskom namjesniku gradiškom Gojku Slijepčeviću uručila i veći broj periodike na koju je prota Dušan bio pretplaćen a koja je spašena iz ruševina njegove kuće na Kotež Neimaru, pogođene i srušene 1944. godine, u vrijeme njemačkog bombardovanja Beograda.
“Moj djed i pradjed, službovali su u Crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u Gradišci. U ovom mjestu mnogo su propatili, boreći se za srpsku slobodu. Zbog toga su, kao i moj otac advokat Slobodan Subotić, zatvarani, ubijani, protjerivani ali se nisu promijenili. Držali su se principa, i ako je vrijeme u kojem su živjeli bilo teško,” kazala nasm je Dušanka Subotić Homen, advokat iz Beograda.
Podsjećamo, osim ostavštine porodice Subotić, u muzeju mitropolije čija obnova je u završnici, zadužbine mitropolita dabrobosanskog Georgija Nikolajevića, biće i nedavno pronađena ikona Svetog Stefana iz 1923. godine. Nju su, nakon izbjeglištva tokom ruskog građanskog rata, izradila dvojica Rusa, po imenu Redkin i Truskovski, i poklonili Stevanu Šogorovu, tadašnjem predsjedniku Srpskog kulturnog i prosvjetnog društva “Prosvjeta” u Gradišci. Stevan i njegova supruga Jelena Šogorov, ubijeni su u ustaškom logoru Stara Gradiška 1944. godine. Jedino što je ostalo kao trag, uspomena na njih i njihovu porodicu, je ikona. Pronađena je podrumu mitropolije, kada je počela obnova. Više od pola vijeka ova zgrada bila je izuzeta od crkve i služila je za druge gradske potrebe.
“Ikona je bila u podrumu zadužbine. Кao da je u nekom ćošku čekala da se i ona ukaže u vrijeme obnove ove znamenite duhovne građevine, koju po blagoslovu episkopa banjalučkog Jefrema predvodi protojerej-stavrofor Gojko Slijepčević, neumorni trudbenik na obnovi pravoslavnih svetinja,” kazao je teolog Dario Drinić. Zgrada, koja je nakon izgradnje služila za potrebe Srpske crkvenoškolske opštine, izgrađena je 1894. godine. Mitropolit Nikolajević je načinio veliko djelo i ličnu ušteđevinu utrošio za interes i prosperitet srpskog naroda. Gradiška je u to vrijeme bila u sastavu Dabrobosanske mitropolije.
O dolasku Rusa u tadašnju Bosansku Gradišku, koji su iz svoje domovine izbjegli tokom građanskog rata, a posebno dočeku od strane srpskih porodica, izvijestile su radikalske novine „Zastava“. Interesantan događaj, piše „Zastava“, zbio se u Bosanskoj Gradišci na Vaskrs, 1921. godine, kada je grupa ruskih izbjeglica stigla u varoš na Savi. Dirljiv je dopis tih novina kako se grupa ruskih izbjeglica provela o Uskrsu u Bosanskoj Gradišci.
Pri prelasku Save bili su dirnuti onim što su veslači govorili, iz kojih se „vidjela duboka bratska ljubav“ koju su ovi ljudi osjećali prema ruskim izbjeglicama. Opisano je kako se građanstvo ljubilo sa njima, pružalo ruke i otimalo se ko će da ih uzme za gosta, kako su u mnogih Srba u crkvi oči zasuzile pri ruskim melodijama.
„To oni neće nikad moći zaboraviti. Кako su ih Srbi hrabrili vjerom u buduću veličinu Rusije. I svako može razumjeti kako su se oni osjećali, posle patnje i strahota građanskog rata i evakuacije, kad su sve to vidjeli. Odavna nisu proživeli tako divne časove,“ pisala je „Zastava“.
Umorne i izmučene duše odahnule su u Bosanskoj Gradišci. Dvije noći su mirno spavali, dva dana su bili spokojni, ni jedanput nisu čuli riječ ili vidjeli pokreta koji bi mogli uvrijediti njihovo samoljublje ili im zadati bolećivu ranu.
Rusi u našoj državi
„Ovaj lijep doček, ovaj lijep primjer što je učinila Bosanska Gradiška je zaista za svaku pohvalu. Mi Srbi treba da se odužimo kako bolje umijemo našoj braći…navedeno je u časopisu „Zastava“ od 14. jula 1921. godine, na prvoj strani, u tekstu pod naslovom „Rusi u našoj državi.“
Da i mi možemo braći Rusima da se odužimo, zaključeno je na kraju teksta, na žalost našu i njinu u ovakvoj situaciji, kad je Velika Rusija, još u najtežim prilikama od kada postoji. U takvoj emociji, sa dubokim osjećanjima bratstva prema Srbima u Gradišci, dvojica Rusa izradili su ikone, jednu Stevanu Šogorovu a drugu, sa likom svetog Save, poklonili su proti Dušanu Subotiću, koju čivaju njegovi potomci u Beogradu.
Milan Pilipović