Devet poginulih, tri puta više teško povrijeđenih među kojima je najviše mladih i djece, oštećena saobraćajna signalizacija te uska i frekventna cesta bez pješačke staze i rasvjete čine samo dio problema sa kojima se godinama suočavaju mještani Vrbaške kod Gradiške. Njihovo selo, na magistralnom putu Gradiška – Podgradci – Mrakovica, je najveća crna tačka u Potkozarju.
Na ovaj tragičan bilans u posljednjih desetak godina ukazao je odbornik Dane Malešević.
On je na nedavnoj sjednici Skupštine grada izjavio da su u Vrbaškoj, na dionici od dva kilometra, životno ugroženi stanovnici ovog sela, a saobraćajne nezgode su veoma česte.
“U Vrbaškoj, u gusto naseljenom mjestu pored puta, gdje vozači ne poštuju ograničenja, nego se kreću i tri puta većom brzinom od dozvoljene, najviše su ugroženi pješaci. Veliki broj učenika i ostale djece kreće se cestom. Gužva je velika, prolaze stotine kamiona i niko ne obraća pažnju”, kazao je Dane Malešević, insistirajući na tome da se ovaj problem bar ublaži, a u skorašnje vrijeme i riješi – u interesu opšte bezbjednosti.
“Smatram da bi policija trebalo da pronađe način da kontrolom brzine i sankcijama utiče na vozače. Takođe, neophodno je bez odlaganja postaviti rasvjetu na postojeće električne stubove. To bi bio napredak za bezbjednost ovog sela, koje je društveno veoma aktivno i gdje djeca, najčešće noću, pješke idu na probe i nastupe mjesnog KUD-a ‘Mirkovo kolo'”, naglasio je Dane Malešević, zalažući se za dugoročno rješavanje problema bezbjednosti u saobraćaju, na koji godinama bezuspješno ukazuju mještani Vrbaške.
Mile Macura iz ovog sela, udaljenog sedam kilometara od Gradiške, potvrdio je Maleševićeve navode, te zajedno sa komšijama ukazao na još dramatičnije razmjere problema u saobraćaju.
Ispred Macurine kuće je spomenik Vojislavu Ugrenoviću. Stotinu metara dalje poginuli su Sretoja Selak i Gordana Misimović, a na istom putu Savo Macura, Željko Slijepčević, Branimir Radiša… Brojne ploče sa imenima opominju, ali to malo ko shvata.
“Spomenici, obilježja poginulima, tragovi teških i tragičnih saobraćajnih nezgoda, dijelovi automobila, polomljene betonske grede, ali i oboreni saobraćajni znakovi, te uzak most na rijeci Jablanici i ludačka vožnja su naša stalna mora. Svaki izlazak iz dvorišta na cestu je opasan, a ishod nepredvidiv”, priča Macura pokazujući nam posebno kritična mjesta u njegovom selu.
“Pored ceste je 50 kuća, sa dva obližnja sokaka sa još 15 kuća. Naseljenost je velika, a prostor mali. Problematična je dionica od dva kilometra. Saobraćajni znak sa ograničenjem od 50 kilometara na sat je oboren, a vozi se 150 km/h. Zato skoro svi djecu voze u školu ili na probe folklora u Dom kulture, strahujući da je pješačenjem njihova bezbjednost veoma ugrožena”, kaže Macura.
Miki Misimović zabrinut je za bezbjednost svoje troje djece.
“Kad izađu na put, do škole, doma ili prodavnice, samo se u sreću i Boga uzdamo. Ni na šta ne možemo uticati. Ovdje se djeca i drugi pješaci, kada se mimoilaze kamioni, mogu spasiti samo skakanjem u duboki kanal. Malo je dana u godini bez udesa u Vrbaškoj. Jedan se dogodio i ovog vikenda, ali na nezgode sa materijalnom štetom ovdje niko i ne obraća pažnju”, kaže Misimović.
On, kao i drugi sagovornici “Nezavisnih novina” u ovom selu, među kojima su Milan i Rada Golić, Živka Rebić, Zora Macura, Branislav Zorić, smatraju da bi sijalice na stubovima cijelom dionicom, osim ispred škole i doma, kao i sankcionisanje vozača zbog nedozvoljene brzine, djelimično riješili problem, prije izgradnje pješačke staze.
Gradska skupština, nakon potenciranja ovog problema i postavljenih pitanja odbornika Dane Maleševića, najavila je da će u pisanoj formi dati odgovore.
Izvor: crna-hronika.info
