Među Srbima praznik ima poseban etički i moralni karakter, a riječi kneza Lazara pred Kosovski boj prenose se generacijama.
Vidovdan se proslavlja dostojanstveno, mirno, bez veselja. U svim pravoslavnim hramovima služi se parastos našim vojnicima palim na bojnom polju, i svim do danas postradalim mučenicima koji su na razne načine život dali za pravoslavnu vjeru.
Prema narodnom vjerovanju, važno je šta će se na ovaj dan vidjeti, jer će se kasnije baš u tome imati uspjeha. Vidovdan je Dan svjetlosti, dan posvećen i staroslovenskom božanstvu, svetom Vidu, pa je ostalo zapisano, da se na ovaj dan i jasnije vidi ko je vjera, a ko ne vjera.
Istorija svjedoči da su Srbi, i okolni narodi, na Vidovdan često preživljavali razna iskušenja, trenutke od sudbonosnog značaja, 1869. je donet Ustav kneževine Srbije na Vidovdan, 1878. je počela rasprava o budućem statusu Srbije na Berlinskom kongresu, 1914. je izvršen atentat na nadvojvodu Franca Ferdinanda u Sarajevu, navodi RTS.
Vidovdan se proslavlja i kao dan grada Kruševca u Srbiji. Baš tu nalazi se crkva – Lazarica, u kojoj se pričestila srpska vojska pred odlazak u boj na Kosovu.
Dio vojske se, kažu pričestio i u crkvi brvnari u Prolomu, u čijem dvorištu raste šest šljiva uvijenih stabala.
Prema jednoj od legendi, šljive se uvijaju od žalosti za knezom Lazarom i njegovim vojnicima koji su pošli u smrt, prolazeći pored stabala.
Izvor: RTVG