Akademik Matija Bećković, najveći srpski živi pjesnik nije nikoga ostavio večeras ravnodušnim u prepunoj dvorani Kulturnog centra u Gradišci.
Predstavljajući svoje tri knjige „Moj drug Đido“, „Majka Zorka“ i „Nigde nikoga nemam“, Bećković je govorio o veliki srpskim stradanjima, podjelama, tragedijama i zabludama, ali i o nadanjima i svjetlosti na kraju tunela.
Često je večeras pominjao i Gradišku, prvo po velikom broju umnih glava na književnoj večeri, a potom i o stradanju srpske vojske u Lijevče polju u Drugom svjetskom ratu, gdje kako je rečeno na mjestu stradanja ni grobnice nema.
Svoj veličanstven nastup završio je pjesmom „Tamo daleko“,pjesmom koja govori da i nakon stradanja i podjela postoji nada za ovaj narod.
Tamo daleko u gradu zaočnome
U Jerusalimu nadnadoblačnome
Počinje ono što ne može biti
Niti se u reč može uhvatiti
Tu ćemo se sresti pretkani nanovo
U nešto lepše svetlije i novo
I naš prah će se kajati najviše
Što smo pomislili ikad Nikad više.
Ovo je dio najnovije Bećkovićeve pjesme nakon koje je prvo ovladao muk, a zatim se začuo snažan aplauz.
Veoma nadahnuto o velikanu naše književnosti Matiji Bećkoviću govorili su Manojlo Manjo Vukotić, vlasnik izdavačke kuće koja stoji iza posljednjih Bećkovićevih knjiga i profesorica Radana Vila Stanišljević.
Na kraju večeri Matija Bećković je mnogobrojnim ljubiteljima njegovog djela potpisivao knjige, koje govore o njegovom prijateljstvu sa Milovanom Đilasom, majci Zorki i srpskim podjelama i sukobima.
Ovo predivno književno veče sa dvije kompozicije uljepšala je sopranistica Minja Šikalo Naerac.
Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje iskustvo na našoj web stranici. Ako nastavite koristiti ovu stranicu, pretpostavit ćemo da ste zadovoljni njome.
Predstavljajući svoje tri knjige „Moj drug Đido“, „Majka Zorka“ i „Nigde nikoga nemam“, Bećković je govorio o veliki srpskim stradanjima, podjelama, tragedijama i zabludama, ali i o nadanjima i svjetlosti na kraju tunela.
Često je večeras pominjao i Gradišku, prvo po velikom broju umnih glava na književnoj večeri, a potom i o stradanju srpske vojske u Lijevče polju u Drugom svjetskom ratu, gdje kako je rečeno na mjestu stradanja ni grobnice nema.
Svoj veličanstven nastup završio je pjesmom „Tamo daleko“,pjesmom koja govori da i nakon stradanja i podjela postoji nada za ovaj narod.
Tamo daleko u gradu zaočnome
U Jerusalimu nadnadoblačnome
Počinje ono što ne može biti
Niti se u reč može uhvatiti
Tu ćemo se sresti pretkani nanovo
U nešto lepše svetlije i novo
I naš prah će se kajati najviše
Što smo pomislili ikad Nikad više.
Ovo je dio najnovije Bećkovićeve pjesme nakon koje je prvo ovladao muk, a zatim se začuo snažan aplauz.
Veoma nadahnuto o velikanu naše književnosti Matiji Bećkoviću govorili su Manojlo Manjo Vukotić, vlasnik izdavačke kuće koja stoji iza posljednjih Bećkovićevih knjiga i profesorica Radana Vila Stanišljević.
Na kraju večeri Matija Bećković je mnogobrojnim ljubiteljima njegovog djela potpisivao knjige, koje govore o njegovom prijateljstvu sa Milovanom Đilasom, majci Zorki i srpskim podjelama i sukobima.
Ovo predivno književno veče sa dvije kompozicije uljepšala je sopranistica Minja Šikalo Naerac.
Izvor: https://aloonline.ba/ Autor: Boško Grgić