Imanje Ferida i Selve Čatak u Dubravama kod Gradiške podsjeća na zoološki vrt i to otvorenog tipa.
Na sve strane životinje, golubovi, kokoške, ćurke, patke, grlice, vjeverice, rasni lovački psi, ali i roda i paunovi.
Svako jutro od pola osam do 11 supružnici Čatak čiste dvorište, trava mora biti očišćena od lišća i pokošena, voda za sve životinje svježa, o hrani ne treba ni trošiti riječi.
U dvorištu svi uživaju u hladu ogromne jabuke, posađene 1949. godine. Čatakovi su penzioneri, gaje ogromnu ljubav prema životinjama, ali i biljkama.
„Vjerujem da u mom dvorištu ima više od 300 životinja. Ima mnogo golubova, raznih pasmina, kokoški, pataka, ćurki, mnogo životinja. Centralno mjesto u dvorištu pripada vjevericama. Išli smo u Srebrenik po mladu vjevericu, koju je jedan doktor našao izbačenu iz gnijezda, staru samo nekoliko dana. Hranio ju je flašicom, othranio i dao joj ime Verica. Ali Verica je bila nestašna, prevrtala mu je stvari po stanu, pa sam imao sreće da je udomim. Nabavio sam mužjaka, dobili su potomstvo od troje mladih. Jedno mlado mi je pobjeglo, a mužjak je uginuo. Ostale su mi tri vjeverice,
Verica mi jede iz ruke, stoji na ramenu, puštam je van“, kazuje Ferid.
Kapija na Čatakovom imanju je preko dana otvorena. Roda i paun izađu vani na livadu u potrazi za hranom. Zanimljiva je i rodina „biografija“.
„Nazvao me prošle godine Boro Svjetlica i rekao da kod njega u Bistrici, ovdje u Gradišci, ima jedna ranjena roda. Poletjela je, zapela krilom za dalekovod, pala i slomila krilo. Odnio sam je veterinaru, rekao je da joj je krilo krivo sraslo, te da bi je mogao operisati, ali da ne bi mogla izdržati put do juga, uginula bi. I ona je naša miljenica, sluša me kad je zovem u dvorište ona dođe. Hranim je dobro, baš veselo izgleda“, ocjenjuje rodin izgled Ferid.
Ovaj zaljubljenik u životinjski svijet svakodnevno ispušta više od stotinu komada golubova „birmingem roler“ da lete. Treniraju svakodnevno i obavezno se vrate u svoje prostorije. Zahvaljujući njima Ferid Čatak je stekao svjetsku reputaciju.
„Bio sam šampion, pa potom vicešampion svijeta, jedanput sedmi. Više puta sam bio prvak Evrope. Golubovi su moja velika ljubav. I ovi lepezani su posebna atrakcija, potpuno su pitomi. Pustim mačka kod njih, on nipošto ne bi dirnuo mlade golubovi, obavi samo pregled ima li miševa i izađe. Kod mene se životinje slažu bolje nego ljudi“, tvrdi Ferid, inače nekrunisani kralj šakala i lisica.
I ove godine je odstrijelio šakala, koji predstavlja veliku opasnost po domaćinstva i sitnu stoku.
„Kao da sam magnet za šakale, svake godine ih odstijelim dvadesetak. Ostale lovce rasporedim na najbolja mjesta, ja stanem u prikrajak i uvijek me šakal nađe. Imam i uzgajivačnicu lovačkih pasa, u pitanju su posavski goniči, ekstra klase. Muške koristim samo za lov na divlje svinje, idemo u Travnik, Jajce, Vinac, ponekad i u Orahovu, a ženke koristimo ovdje za lov na šakale i lisice. Za dva lova ove sezone odstrijelili smo četiri šakala, jedan je naišao pred moju pušku“, kao da raportira Ferid Čatak.
Ferid i Selva odmah pored kapije imaju ogromno stablo banane. Ono rodi, ali babane ne dozriju. Ferid kaže da kasno procvjetaju, tek u ljeto. Kada bi cvijetala u aprilu, bilo bi i domaćih banana. Ovako proizvede kvalitetnu boraniju, salatu, blitvu, špinat, kupine, maline i još mnogo toga. Prije nekoliko godina imali su i srnu Lanu, imala je poseban status, ali je uginula. Kažu da su je žalili dugo i da više nemaju snage danešto slično dožive.
Feridovo i Selvino životinjsko carstvo jedinstveno je po mnogo čemu, ne samo u Gradišci, već i mnogo šire.
Izvor: https://aloonline.ba/ Boško Grgić
