GRADIŠKA – Među malobrojnim stanovnicima Mičija, selu tridesetak kilometara od Gradiške, ovogodišnji Uskrs, proslaviće Angela Ćorković. Ona se u rodno selo, vratila nekoliko godina nakon rata. Privremeno je boravila u Austriji, ali njena želja za Mičijama, nikada nije bila potisnuta.
Obnovila je imanje, posadila voćnjak, uredila i zasijala njive, podigla farmu ovaca, nabavila pčelinjak sa stotinak društava…
Uskrs u Mičijama, za nju je neopisiva radost.
Ovaj praznik, kaže Angela, slavi od djetinjstva, svake godine, ali nigdje nije tako srećna kao u svome selu.
Za Uskrs, Angeli će u goste iz Austrije, iz Beča doći kćerka Vesna, zet Boro i tri unuke, Sandra, Ana i Mateja. Za prvomajske praznike doći će sin Valentin, snaha Suzana i njihova kćerka Dijana.
“Cijele godine živim sama, u udaljenom selu, gdje je malo stanovnika. Ukupno je nas 28 u Mičijama. Kada moji dođu za praznike, kao sada, to je za mene velika sreća”, kazala nam je Angela.
O uskršnjim običajima, priča sa velikim zadovoljstvom.
“Na crvenu subotu, Hrvati u Mičijama farbaju jaja. Najčešće je to crvena boja ali poneko koristi i druge boje. Ima više načina farbanja, pomoću voska, oslikavajući proljetne trave, neki cvijet… Djeca na uskršnja jaja lijepe sličice sa Isusom, crkvom, krstom i sličnim motivima. Na crvenu subotu pripremamo pečenice, prasad ili jagnjad na ražnju. To rade muškarci a žene u kući pripremaju sarmu, sir, različita jela i slatku pogaču”, priča Angela.
Pogača ima posebnu simboliku.
“To je mala pogača koju Hrvati nazivaju posvetinje. Ona se, uoči Uskrsa nosi u crkvu na blagoslov, zajedno sa jajima, šunkom, crvenim lukom, i drugom hranom koja će na Uskrs biti poslužena ukućanima. Ove godine, hranu za blagoslov nosićemo u crkvu u susjedne Šimiće, gdje će misa početi u 18 časova”.
Dan kasnije, na Uskrs, katolici iz Mičija će na misu u crkvu u svome selu. Prije toga doručkovaće u porodičnom krugu.
“Kod kuće, rano ustajemo, ložimo vatru i palimo svijeću. Okupljamo se oko stola, međusobno čestitamo Uskrs, uz želje za sreću i zdravlje, tucamo se jajima, što je veoma interesantno. Vjeruje se da će pobjednik biti posebno srećan i blagosloven do narednog Uskrsa. Nakon tucanja, je molitva pa doručak. Misa je, na Uskrs u 13 časova u crkvi u Mičijama a nakon toga ručak, opet u porodičnom krugu”, prepričala nam je Angela Ćorković običaje Hrvata u ovom planinskom selu, koje pripada gradiškom Potkozarju.
Ona kaže da se na Uskrs oblači svečana garderoba, i da sve protiče u blagosti, sreći i opuštenoj atmosferi.