Uskrsni je običaj, kod katolika, da se hrana nosi na Uskrs ili Veliku subotu u crkvu na blagoslov, odnosno posvećenje. Običaj je poznat od davnina, čak od 7. vijeka.
Blagovanjem blagoslovljenog jela, obično doručka, na dostojanstven način se završava korizmeni post i odricanje, te blagosilja svojevrsni novi početak, gdje su kroz korizmu odbacuju loše navike a vjernici postaju bolje osobe.
Ne postoje definisana od strane crkve pravila što se nosi na blagoslov jela i hrane na Uskrs, te se ono bira proizvoljno, ali u skladu sa običajima i tradicijom svakog kraja. Obično se nosi ono što se tradicionalno smatra doručkom u nekom kraju, uz univerzalne namirnice.
Danas su se običaji i tradicije različitih krajeva izmiješali, pa što god od navedenog donesete na blagoslov hrane je dobrodošlo, s naglaskom da donesete koliko možete pojesti na uskrsni doručak (eventualno ostatke tokom ostalih obroka na Uskrs) kako se blagoslovljena hrana ne bi bacala.
Kruh
Svaki kraj ima svoj običaj i način pečenja uskrsnih pogača, a zajedničko im je da su to kruh ili pecivo lijepe boje, oblika i najčešće zahtjevne pripreme. Tako se na posvećenje nosi beskvasni kruh, slatki kruh, pletenica, sirnica, vrtanj, pogača, buktenica, zbornjak, svećenica ili bilo koje drugo pecivo ili kolač. Ako su se pravile pogača ili kruh s jednostavnijim sastojcima, oni se ukrašavaju, kako bi simbolizovali blagostanje i sreću. Uskrsni kruhov, u nekim krajevima, se ne reže nego kida ili lomi. Fotografiju uskršnje košare dobili smo iz sela Šurkovac kod Prijedora. Ona na najlješi način pokazuje posvećenost domaćice koja je pripremila.
Priredio: M.Pilipović