GRADIŠKA – Multimedijalna umjetnica Vesna Majstorović, nakon diplomiranja na Akademiji umjetnosti, smjer Slikarstvo, u Banjaluci, podstaknuta željom da spozna kulturu drugih naroda, prvo je otišla u Indoneziju, a potom Češku, gdje boravi posljednje tri godine.
Na Akademiji je potvrdila talenat, koji je naslijedila od majke. Svestrana, savremena i za neke neobična, Vesna svojim radovima pokazuje da u umjetnosti ne postoje granice, napisala je novinarka Dajana Janković.
“Uvijek sam voljela slikarstvo zato što je mama amaterski, iz hobija, slikala. Radila je uljem na staklu. To je uticalo na mene, privlačilo me. Prva nagrada, koju sam dobila u osnovnoj školi, bila je putokaz. To me ohrabrilo”, ispričala nam je Vesna tokom kraćeg boravka kod roditelja u Gradišci.
Prethodno je završila srednju Tehnološku školu, smjer za likovnog tehničara, u Banjaluci. Tada osim likovne akademije za nju, kaže, nije bilo drugog izbora.
“Znala sam šta hoću i u kojem pravcu želim ići. Poslije srednje škole, 2013. godine, upisala sam Akademiju umjetnosti, smjer Slikarstvo. Nisam imala poteškoća prilikom upisa, na prijemnom, sve je bilo po planu”, objašnjava Vesna Majstorović početak akademskog obrazovanja.
Za nju je tokom studija primarna postala digitalna ilustracija sa etno-motivima, biljnim i životinjskim svijetom i mitologijom.
“Mitologija i etno me i sada motivišu i inspirišu”, kaže naša sagovornica, više puta nagrađena u zemlji i inostranstvu.
Radove je više puta izlagala na zajedničkim i samostalnim izložbama. Vesna se bavi ilustracijom, animacijom, videom, intervencijom u prostoru i fotografijom.
Ona prikazuje individualne mitološke predstave podstaknute isključivo imaginacijom.
Crpeći ideje iz ovozemaljskog i fiktivnog svijeta i snova, Vesna nas ilustracijama upoznaje sa jedinstvenim i sasvim drugačijim doživljajem svijeta kojeg objedinjuju različite prirodne i natprirodne pojave, bića i simboli.
“Moji radovi su smisao ličnog promišljanja o svemu što me okružuje u fizičkom i duhovnom smislu. To je stalno traganje za najboljim načinom iskazivanja ideje, o sebi ili svijetu u kome živim. Nastojim da svaki problem, svaki doživljaj ili poruku iskažem kroz umjetnost”, objašnjava Vesna svoja slikarska interesovanja i preokupacije.
Poslije akademije, javila se na oglas za stipendiju Kulturno-umjetničke rezidencije u Indoneziji.
Oglas je raspisalo Ministarstvo inostranih poslova ove zemlje, kojim su pozvani umjetnici iz cijelog svijeta da dođu u Indoneziju, da upoznaju njihovu kulturu i tradiciju, slikarstvo, muziku, folklor, igru, ples te tehnike oslikavanja tkanine.
Provela je četiri mjeseca na Zapadnoj Sumatri. O odlasku 2019. godine i boravku u ovoj zemlji sa 17.000 ostrva i više stotina etničkih grupa i jezika, Vesna ima bogate impresije.
“To je za mene bio sasvim nepoznat svijet. Zapamtila sam rečenicu organizatora koji je rekao: ‘Kad dođete u Indoneziju – plakaćete, a kad budete odlazili – isto ćete plakati’. Tamo sam zajedno sa 70 umjetnika iz mnogih zemalja upoznala sebe, a potom i Indoneziju. Sa mnom je bila koleginica Ana Vasić, grafička dizajnerka iz Banjaluke. Fokus je bio na tradicionalnom plesu Sumatre. Učili smo takođe oslikavanje tkanine voskom.”
Kao dobitnica indonežanske stipendije, Vesna je boravila četiri mjeseca u gradu Padang. Težak je, kaže, za nju bio period privikavanja na hranu, klimu, život…
“Boravak u Indoneziji za mene je niz kulturoloških iznenađenja. Počevši od kulture ponašanja i oblačenja koja je svjetlosnim godinama daleko od zapadnjačkih normi, haotičnog saobraćaja u zemlji sa 270 miliona stanovnika, čudesnog biodiverziteta, pa sve do adaptacije na razne vrste okusa i začina južnoazijske kuhinje”, dodaje ona.
I tamo sam, oživljava Vesna uspomene iz daleke i mnogoljudne zemlje, radila ilustracije.
“Naučila sam i ples, njihovu mitologiju, koju čuvaju i njeguju, upoređivala je sa našom. To me interesovalo. Inspirativan mi je, takođe, njihov životinjski svijet”.
Nakon povratka iz Indonezije, Vesna je intenzivnije nastavila istraživati mitološke motive rodnog kraja, kao ilustracije priča i knjiga za djecu.
U Češku je Vesna Majstorović otišla na sličan način kao i u Indoneziju. Javila se na oglas pod motom “Ako želite živjeti i raditi u Češkoj, dođite”. Prijavila se i 2022. godine otišla u Brno, a potom u Prag, gdje sada boravi.
“Radim posao koji nema mnogo veze sa umjetnošću, ali mi omogućava dovoljno vremena, uslova i komocije da se bavim umjetnošću. Nadam se da ću u skorije vrijeme upisati master i značajnije se posvetiti ilustracijama knjiga za djecu”, kaže Vesna koja je u ovoj zemlji, kao i u Indoneziji, pronašla inspiraciju i nove motive.
“Privlačna mi je češka umjetnost, njihova filmska, pozorišna, muzička širina. Družim se sa osobama iz različitih zemalja. Česi znaju za našu prirodu, vole biciklizam i putovanja. Najviše me iznenadio kolega iz Kazahstana koji BiH odlično poznaje, voli i priča o našoj zemlji, mada nikada nije bio ovdje. Uvijek se interesuje za našu kulturu i tradiciju. Zato i ja učim o kulturi drugih, ponajviše Čeha i Češke”, naglašava ona.
I u Češkoj je Vesna shvatila koliko je kultura u BiH, Srbiji, susjednim državama, bogata, ali neistražena.
“U inostranstvu sam naučila da volim svoju kulturu. Sada je više cijenim i istražujem odlučnije nego prije. Tamo sam probudila ljubav prema svojoj i prema umjetnosti svoga naroda”, zaključuje Vesna Majstorović priču o meridijanima umjetnosti i stalnom istraživanju.
Njene ilustracije nastale na Kulturno-umjetničkoj rezidenciji u Indoneziji sa motivima biljnog i životinjskogsvijeta, različitih mitologija, godišnjih doba, prirodnih i neprirodnih pojava, otvaraju široka slikarska vrata za ovu umjetnicu u stalnom traganju, dokazivanju i osvajanju novih vidika.
