Na današnji dan, 24. marta 1999. godine, mašinerija NATO pakta pokrenula je jednu od najprljavijih i najbestijalnijih kampanja u istoriji svog postojanja i to protiv jedne suverene zemlje u srcu Evrope, zamijenivši dijalog smrtonosnim bombama i osiromašenim uranijumom, koji i danas, 27 godina poslije, sije smrt, ne birajući pol, životnu dob, društveni status..
Danas se navršilo 27 godina od agresije NATO pakta na Srbiju i to je, bez sumnje, 27 bolnih i teških godina za srpski narod i njegovu državu. Oni, koji su donijeli odluku da bombama zaspu Srbiju, ni do danas ništa nisu naučili, a ponajmanje su shvatili šta su uradili srpskom narodu tog proljeća 1999. godine. U tim teškim, opakim i smrtonosnim danima, mnogi pripadnici našeg naroda izgubili su život, stradale su čitave porodice, a posljedice bombardovanja osjećamo i danas.
Sve što se u svijetu dešavalo poslije tog 24. marta 1999. godine, a svjedoci smo, kulminira ovih dana u čitavom svijetu, jasno pokazuje kolike su razmjere nepravde, učinjene Srbiji i srpskom narodu, koliko je pogubna bila odluka da se pogazi međunarodno pravo i nanese udarac jednoj suverenoj državi, njenom stanovništvu, ekonomiji, privredi..
Srbija je danas, 27 godina poslije „Milosrdnog anđela“, kako su agresori ironično nazvali svoj smrtonosni pohod, ekonomski stabilna i jaka država, koja uspješno odolijeva izazovima današnjice i mudro se pozicionira na globalnoj političkoj sceni. Srbija nije zaboravila nepravdu, nanesenu njoj i srpskom narodu, a teško da može i oprostiti, iako je hrišćanski praštati grijehe, svjesno ili nesvjesno počinjene. Oprost je pretežak iz mnogo razloga, a jedan od najvažnijih je ugroženo zdravlje stanovništva, što se dovodi u direktnu vezu sa bombardovanjem raznoraznim eksplozivnim sredstvima.
Mi iz Republike Srpske najbolje razumijemo našu braću s druge strane rijeke Drine, jer smo u gotovo istoj situaciji bili u nekoliko navrata, tokom građanskog rata u BiH. NATO agresor, svrstavajući se na jednu stranu, pokušao je bombama da uguši našu slobodarsku želju da živimo slobodno, svoji na svome, braneći vjekovna ognjišta. Nisu uspjeli u tome, kao što nisu ni Srbiju uništili, već su je učinili vrijednom divljenja, ponosa i vjere u njenu nesalomivost.
Upravo ta tvrdoglava nesalomivost, srpskom narodu je pomogla da pobijedi sve nepravde i uzdignute glave izađe iz teških situacija, kojih nije manjkalo u našoj burnoj istoriji. Republika Srpska ostaje čvrsto uz Srbiju, svoju maticu, jer je ona okrenuta budućnosti, prosperitetu i trajnoj zaštiti našeg naroda, sa obje strane rijeke Drine.
Izvor: RTVG