Među vjesnicima proljeća, divljom ljubičicom, jagorčevinom, kukurijekom i drugim šumskim cvijećem, među prvima probudili su se visibaba i šafran.
Visibaba (Galanthus nivalis)
Ovo je prvi cvijet koji nas obraduje na samom izmaku zime – krajem februara i početkom marta. Može se razviti još pod sniježnim pokrivačem. To je višegodišnja biljka koja raste iz lukovice. Lako se prepoznaje po bijelim cvjetovima čije su glavice stidljivo povijene prema zemlji. Ima prijatan miris veoma slabog intenziteta. Naseljava vlažna staništa listopadnih i četinarskih šuma, ali je možemo sresti i na livadama.
Uprkos tome što njen cvijet djeluje tužno, simbolika je potpuno drugačija. Visibabe se pominju i u nekim starim predanjima. Legenda kaže, kada su Adam i Eva protjerani iz raja, u beznađu ledene zime dočekao ih je anđeo koji je sniježne pahulje pretvarao u visibabe i na taj način najavio dolazak proljeća.
Takođe je poznato da ova biljka ima i ljekovita svojstva – alkaloid galantamin je izolovan iz lukovice visibabe još 1952. godine Koristi se kao terapija za Alchajmerovu bolest, a djeluje tako što usporava njeno napredovanje. Pomaže kod staračke demencije i u rješavanju različitih vidova problema sa pamćenjem. Od visibabe se prave i Bahove kapi, one otklanjaju strahove, pesimizam i nesigurnost.
Šafran
Šafran je višegodišnja biljka koja raste iz lukovice. Nastanjuje livade i proplanke. Pripada porodici perunika (irisa) i ubraja se u vjesnike proljeća. Niskog je rasta, a u prirodi se može naći u kasnu jesen ili u rano proljeće. Cvjetovi mogu imati dugačke žute, bijele, plave latice ili mogu biti šareni (kombinacija navedenih boja).
Postoje zapisi o njegovoj upotrebi i u Rimu, kao i u drevnoj Indiji. Legenda kaže da je Kleopatra upotrebljavala šafran za potamnjivane kože. Rimljani su ovim cvijetom ukrašavali postelje mladenaca. Spominje se i u Starom zavjetu kao jedan od najskupocjenijih začina pored tamjana, aloje i cimeta.
Španski zakoni su u vrijeme dolaska Mavara za krijumčarenje šafrana propisivali smrtnu kaznu. U srednjem vijeku se Crocus sativus koristio u plemićkim kućama kao začin i služen je samo najuglednijim gostima. Krokus je simbol mladalačke radosti i vedrine i njegovim poklanjanjem se izražava strast za životom.
Šafran se danas osim kao dekorativna, najčešće koristi kao začinska biljka (Crocus sativus). Svaki cvijet ima tri tučka koji se ručno beru i potom suše. Za dobijanje jednog kilograma začina potrebno je ubrati oko sto hiljada cvjetova. U našim šumama krokus je ugrožena vrsta.
Pripremio: Milan Pilipović