Primarijus dr Radojka Tendžerić rođena je 16. januara 1935. godine u Gornjim Podgradcima od oca Vlade i majke Dragice (dj. Kojić) iz Gradiške. Osim Radojke, imali su troje djece, Nadu, Borislava i Božanu. Poslije masovnog stradanja u Potkozarju, početkom Drugog svjetskog rata, Dragica i Vlado sa djecom su izbjegli u Beograd.
Vlado je otvorio kafanu, u iznajmljenom prostoru, prvo u Pop Lukinoj br. 1. potom Hotelu “Astorija”, blizu željezničke stanice. Uskoro je to postalo sastajalište izbjeglog naroda iz banjalučke Krajine, naročito Gradiške, Kozare i Potkozarja. Porodični posao omogućio je Tendžerićima egzistenciju i školovanje djece. Borislav je nastavio Gimnaziju i upisao četvrti razred Više realne. Radojka je pošla u Osnovnu školu „Kralj Petar I“ u Beogradu.
Njena majka Dragica razvila je, sa djecom, sestrinsku pomoć, i gotovo svakog dana, sa tim nevoljnicima, izbjeglicama, pakovala korpe sa malo hrane i drugih potrepština. Najčešće ih je odnosio gimnazijalac Borislav, Radojkin brat. Po svoj prilici, tako se i zarazio. Galopirajuća tuberkoloza ili tifus, što nije utvrđeno, odnijela ga je za nekoliko mjeseci. Majka nije mogla preboljeti smrt sina jedinca. Kopnila je i gubila snagu. Pored svih nastojanja porodice da je oporave i vrate u život, umrla je u 43. godini.
Nakon oslobođenja 1946. godine, Vlado se vratio u Gornje Podgradce. Umjesto kuće i imovine, zatekao je zgarište. Opet je krenuo iz početka. Izgradio je omanju kuću, riglovanu, prizemnicu. Oženio se po treći put, sada Milevom Bralić. Ona se posvetila porodici a naročito podizanju i školovanju Vladine kćerke Radojke. Starije njene sestre, nisu živjele u Podgradcima. Nada se još iz Beograda udala u Kraljevo, gdje je odvela i sestru Božanu. Radojka je Gimnaziju završila u Banjaluci, a Medicinski fakultet u Beogradu.
Bila je autoritet u svakom smislu i vrhunski stručnjak u oblasti interne medicine i kardiologije. Dr Radojka Tendžarić postavila je temelje Internog odjeljenja gradiške Bolnice, bila rukovodilac Odsjeka za kardiologiju Interne medicine od 1978. godine do odlaska u penziju 2002. godine. Titulu primarijusa dobila je 1977. godine. Dr Radojka Tendžerić preminula 24. juna 2021. godine u 86. godini a sahranjena je u Gornjim Podgradcima.
Profesor Radana Stanišljević na komemoraciji:
Bila je časna i gorda
Doktorica je cijelo jedno desetljeće, stub i čuvar najljepših osobina plemenite struke. Časna i gorda, ponosna i distancirana, bila je portret Bolnice, čuvar dostojanstva. Sa studija iz Beograda dolazi u Gradišku. Tu ostaje do kraja. Kakav raskošan talenat, znanje, poštenje, ljubav prema pacijentu. Mladi ljekari polagali su „ispit“ pred njenim stavom. Bili ponosni.
Stvarala je Interno odjeljenje, ugled u regionu. O njenoj privatnosti ništa se nije znalo. „Doktorica“, to je bilo dovoljno. Kada je odlazila, ostavila je građevinu u spomen na izuzetnu priču. Prevelika za svoj prostor i naše poglede.
Ali naša. Sjedi za klavirom i stvara. Ostvarena u najvišem. Ostaju priznanja za veliki doprinos u razvoju medicine. Naučni radovi.
Prepoznatljiv način rada. Kreativnost. Čovječnost. Za sve ostvareno, poštovanje i divljenje. Doktorici.
(govor na komemoraciji povodom smrti dr Radojke Tendžerić)
Gradiška, 25. juni 2021. godine
Milan Pilipović