Zajedno sa svojim kamionom „mercedes“ Makso Pavlović ima 108 godina, Makso 74, a kamion 34 godine.Obojica služe, tačni su i pouzdani.
Makso je nekada vozio „rabu“ u „Špediciji“ Bugojno. Govorilo se da su vozači iz ovog preduzeća bili najcjenjeniji na cijelom Balkanu.
„Lijepa su to vremena bila. Radilo se i zarađivalo. Ja sam rodom iz Bijelih voda kod Jajca, imali smo lijepo imanje, kuće, dobru zemlju i stoke, taman dovoljno za naše potrebe. A onda dođe nesrećni rat, pa smo se hvala Bogu skućili ovdje u Gradišci, i ništa nam ne fali“, rječit je Makso.
Na opasku da ima lijepo, a rijetko ime Makso samo sliježe ramenima. Kažu da je jedan, ali vrijedan Makso u cijelom kraju.
„Vozio sam širom svijeta, prekrstario balkanske drumove, potom vozio u Iraku, Libiji, Jordanu i Kuvajtu.Svagdje je bilo lijepo, možda u Jordanu najljepše i najbolje. Kamionima sam prešao preko milion kilometara. Ovo danas je samo ubijanje vremena i da sam aktivan. Čovjek ako ne radi udeblja se i razboli, kazuje Makso.
Kaže da su mu se i obojica sinova lijepo skućili, ima četvero unučadi, porodičan je čovjek. Često ga pitaju da li bi volio zamijeniti godine sa „mercedesom“.
„Uh, kako ne bi, da ja imam 34, a kamion 74 godine. Bilo bi i kamiona i kilometara. Ali zadovoljan sam i ovako. Mnogo sam posla odradio za života, gradio, stvarao, bio dobar s ljudima i to je najvažnije. Obraz čini čovjeka čovjekom“, zaključio je kratki razgovor Makso Pavlović kamiondžija iz okoline Jajca, a danas vozač u širokoj ravnci, u Gradišci.