Ni kiša ni sunce, ni vjetar ni visoke temperature ne mogu spriječiti supružnike Mariju i Dragoljuba Buvača da brzim hodom prođu savskim nasipom.
Jutarnje časove, odmah poslije kafe, rezervisali su za hodanje nasipom, od bivše ciglane, pa kroz Bok Jankovac, sve do Mačkovca.
„Mjerimo, svako jutro pređemo deset hiljada koraka i to brzim hodom. Mi smo oboje do 2015. godine ovu dionicu trčali, sada nam je dobar i brzi hod.
Inače ja sam istrčao Berlinski maraton i „Maraton solidarnosti“, tamo osamdesetih godina. Igrao sam i fudbal, trenirao borilačke vještine, i uvijek sam fizički spreman“, uz široki osmijeh govori Dragoljub.
Zanimljivo je da se ovim istim nasipom može doći do Dragoljubove rodne kuće u Bardači, ali potrebno je napraviti barem 30 hiljada koraka. A Marija je Ličanka, rođena je u Gospiću.
Oboje su radni vijek proveli u Njemačkoj, u Berlinu.
„Sedamdesetih godina smo preko biroa otišli u Njemačku. Mi smo pozvani u Njemačku, ja u AEG, a Marija u Bosch. Tu sam ostao do 2003., Marija je još duže radila. Bio sam mašinbravar, a u školi sam učio ruski. Gazda AEG doktor Bliš rekao nam je da mi poznajemo govor mašina i to je najvažnije. Išli smo na kurseve i brzo ovladali njemačkim jezikom. Sada ubiremo plodove našeg rada“, kazuje Dragoljub.
Marija tvrdi da je tih godina, kada su radili u Njemačkoj bilo bolje i ljepše nego sada. Razumljivo je, bili su mladi, ali i njemačka marka je bila vrijedna, a nije bilo ni migrantske krize. Izrodili su dvoje djece.
„Imamo dvije kćerke, fakultetski su obrazovane, jedna je u Švajcarskoj, druga u Njemačkoj. Mi praktično pola godine živimo ovdje, a pola u Njemačkoj.
Odemo i u Gospić, bili smo prošle sedmice u posjeti sestri i bratu. Naravno odemo i u Bardaču, Dragoljubova rodna kuća je u Stublaji, koja je poznata po svojim ljepotama kada je ribolov u pitanju“, ispričala je Marija.
Marija i Dragoljub svakodnevnim šetnjama upoznali su mještane kuća pored nasipa. Mahnu, pozdrave i u hodu upitaju za zdravlje.Po njima se može navijati sat, tačno se zna da će u devet ujutro proći pored četvrte rampe na savskom nasipu. Uvijek nasmijani, pričljivi i vedri. Zato su i uspjeli i u Njemačkoj, a i ovdje.