KOZARSKA DUBICA – Na kućištu Đoke i Kose Goga u selu Gunjevci, blizu Kozarske Dubice, pored stare kuće izgrađene nakon Drugog svjetskog rata, koja je nekada bila puna, sada je veliki pčelinjak.
Ukratko:
- Pčelinjak sa 70 društava nastao iz samo četiri košnice.
- Proizvodnja meda varira od 500 do 2.000 kilograma godišnje.
- Cijena meda 20 KM, ali prodaja ide teško.
- Prazna sela pogoduju pčelama, ali ne i zajednici.
Kuća pusta i prazna, ali su košnice pune
Kuća je pusta i prazna, ali su košnice pune.
Umjesto djece, kao nekada, sada ovdje sve vrvi od pčela, vrijednih radilica koje u toplim aprilskim danima sakupljaju polen sa cvjetnih trava, voćaka i bilja. Đokin i Kosin sin Drago, doskora službenik u poznatom dubičkom preduzeću, a sada penzioner, često dolazi u pčelinjak, na očevinu.
“Pčelarenjem se bavim dvadesetak godina. U početku sam imao četiri društva. Nabavio sam ih od Bore Gigovića u Gornjim Podgradcima. Posrećilo mi se. Imao sam 250 razrojavanja i višestruko uvećao pčelinjak u kojem sada imam 70 društava”, pohvalio nam se Drago, zaljubljenik u pčelinjak, prirodu, u svoje selo:
“Izgledno je da će ova sezona, za mene, kao i druge pčelare u okolini Kozarske Dubice, biti dobra. Vremenski uslovi su pogodni, biljke i voćke su u punom cvijetu. Za sada, zadovoljan sam.”
Proizvodnja meda varljiva
Proizvodnja meda u njegovom pčelinjaku je varljiva, promjenljiva, zavisno od vremenskih uslova:
“Prošla godina po količini meda bila je skromna, zato što su mraz i kiša uništili pčelinju pašu, najviše voćnjake. Tada sam imao 500 kilograma meda. Godinu prije, dakle 2024, imao sam 2.000 kilograma meda, što jasno pokazuje oscilacije u proizvodnji.”
Kada se pomene prodaja meda, Dragina priča je drugačija, nimalo optimistična:
“Plasman meda je loš. Imam zalihe iz prethodnih godina. Cijena je 20 maraka po kilogramu. Na tržištu je uvozni med ili domaći sumnjivog kvaliteta, što ugrožava proizvođače meda. To je veliki problem.”
Idealno područje za pčelare
Područje Gunjevaca i okolnih sela je idealno za pčelare, jer je priroda zdrava, a pčelinja paša izdašna. Najviše ima maslačka, uljane repice, bagrema, kestena, lipe…
“U ovom selu, koje je nekada imalo neuporedivo više stanovnika, sada su mnoge kuće puste, kao i mojih roditelja. Njive su zapuštene, stanovništvo je izumrlo ili otišlo u veće sredine. To je loše za selo i zajednicu, ali povoljno za pčelare”, objašnjava Drago okolnosti pčelarenja u Gunjevcima, gdje nakon penzionisanja provodi najviše vremena.
Dragine uspomene
U Gunjevcima, živopisnom kraju na obroncima Kozare, žive Dragine uspomene:
“Svaki dolazak podsjeća me na djetinjstvo, roditelje, dvije sestre, na sedam stričeva koji su ovdje rođeni. Kuću su nakon Drugog svjetskog rata gradili moj otac Đoko i majka Kosa. Tu je rođeno nas troje, dvije moje sestre i ja. Danas nema nikoga, ni ovdje ni u blizini. Svi su se razišli, ostala je prazna naša stara kuća.”