Nakon prve knjige „Moje selo Kladari“ dobio je vjetar u leđa i uputio se da napiše monografiju „Razboj“.
Riječ je, ni manje ni više nego o knjizi ispisanoj na 511 stranica i to u luksuznom izdanju. Tvrde korice, veliki format, bogate ilustracije sačinjene od kvalitetnih fotografija, ali i arhivska i istorijska građa i što je najvažnije činjenice nastale samim autorovim istraživanjem, jasno govore o kvalitetu monografije.
„Do pisanja monografije o selu Razboj Ljevčanski, došlo je nakon želje i inicijative Boška Kasagića, rodom iz istoimenog sela, koji prednjači u mnogim učešćima razvoja svog zavičaja. Osim Boška, ideju su odmah i sa istom radošću , podržali Radislav Bajo Babić, Savo Zrnić, Savka Bosančić, Vera Tunjić Sladojević i Siniša Šnjegota i na taj način mi dali ogroman vjetar u leđa i potrebnu sigurnost, koju do tada u pisanju prve knjige nisam imao“, naveo je autor knjige Dragan Đurđević.
Na samom početku knjiga govori o položaju, veličini i prirodnim karakterisikama Razboja Ljevčanskog. Potom slijedi dio koji govori o stanovništvu, te o istoriji ovog mjesta. Kvalitet knjige na visokom nivou održava poglavlje o istaknutim ličnostima ovog lijepog sela, porodicama i njihovim rodoslovima, te azbučnik prezimena.U zanimljivoj recenziji profesorica Radana Vila Stanišljević posebno izdvaja sudbinu glumca Uglješe Kojadinovića, o čijem životu je napisana sjajna monografija. Potom se osvrnula i na druga poglavlja.
„Najznačajnije stranice su one u kojima autor ide od kuće do kuće da pobilježi ko tu živi, koliko članova porodice ima i kakvi su njihovi planovi. Autor u knjizi posebno opisuje kada je izgrađena crkva, ko je bio prvi sveštenik, kada je proradila prva ambulanta, kako se razvijao privredni i društveni život ovoga sela“, rekla je između ostalog o ovom kapitalnom djelu Radana Vila Stanišljević, naglasivši da monografija u čitaocu mora izazvati poštovanje prema velikom trudu koji je autor uložio da ovo djelo nastane.
Osim monografija o Razboju Ljevčanskom i Kladarima, Đurđević je u prošlogodišnjem „Gradiškom zborniku“ napisao ono o čemu je istorija ostala nijema.
Riječ je o autorskom tekstu „Ada u plamenu“ o porodici Stegić, koja je živjela u predijelu uz sami Vrbas, nazvanom Ada. Bila je ugledna i bogata porodica, koja je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije imala dva dućana. Ustaše, koje su krajem marta 1944. godine došle iz Nove Topole su zvjerski pobile dvadeset članova porodica Stegić , i još nekoliko mještana.
Veliku podršku ovom mladom autoru pruža Zavičajni muzej Gradiška, koji se potpisuje i kao izdavač objavljenih knjiga.
