„Tokom proživljavanja traumtskog iskustva, ljudsko tijelo i psiha prolaze kroz velike promjene. Žrtva traume može se osjetiti „zaleđeno“, odnosno može nepomično doživljavati traumatski događaj. Ovakva reakcija predstavlja stanje šoka i dešava se zato što naš nervni sistem i naše telo procjenjuju da će stanje ukočenosti donijeti najmanje štete za nas. Naše tijelo i um tada kao da čekaju da traumatski događaj prođe. Tijelo se parališe i ne oseća fizičku bol. Psihički, osoba je odsutna, po nekada do te mjere da ima utisak da cijeli događaj posmatra sa strane“, dodao je Gajić.
On je istakao da iako oporavak od traume nije lak, važno je znati da je mogucć i da je mnogo ljudi uspjelo da se oporavi. Psihoterapija fokusirana na traumu je jedna od najefikasnijih stvari koje možete učiniti za svoj oporavak.
Za tretman psihološke traume je od presudnog značaja je pravovremena reakcija. Liječenje posljedica psihološke traume je delikatan zadatak koji može biti iscrpljujući kako za terapeuta tako i za klijenta, pa ga upravo iz tih razloga treba prepustiti stručnjacima koji su osposobljeni za rad sa ovom vrstom problema.
Gajić je zaključio da cilj liječenja nije samo prestanak simptoma, već može biti i posttraumatski rast i nalaženje novog smisla i svrhe u životu preživjele osobe.
Izvor: RTVG