ORAHOVA – Dok mnoge mlađe generacije sanjaju o svjetlima evropskih metropola, Hašim Avdić je svoj san ostvario vrativši se tamo gdje je sve počelo.
Nakon radničkog vijeka provedenog u Švajcarskoj, penzionerske dane odlučio je da provodi u rodnoj Orahovi, mjestu koje je za njega, kako kaže, neuporedivo sa bilo kojim drugim na svijetu.
Hašim je u Orahovi izgradio dom i održava pozamašno imanje, ali najviše vremena provodi tamo gdje se osjeća najslobodnije – na vikendici uz rijeku Savu. Ribolov i druženje sa preostalim komšijama njegova su svakodnevica.
„U Orahovi mi je najljepše. Ovdje su moje uspomene, na Savi, u ribolovu, među prijateljima. Želja mi je da vatra ovdje češće gori, jer je zavičaj samo jedan“, iskren je Avdić.
Ipak, Hašimova sreća pomiješana je sa sjetom koju dijele mnogi povratnici. Svjestan je da su se vremena promijenila i da njegovi potomci – djeca i četvoro unučadi – svoju budućnost vide daleko od savskih obala.
Pusta sela, puna srca
Orahova danas dijeli sudbinu mnogih pustih sela. Prije ratnih dešavanja, ovo je bilo živo mjesto sa skoro 3.000 stanovnika. Danas, prema procjenama, tu stalno boravi tek oko 300 mještana, većinom starijih od 65 godina. Čak 90 odsto nekadašnjeg stanovništva rasuto je širom Evrope i svijeta.
„Teško je kad čovjek uloži trud, srce i novac, a mlađe generacije vuku nekom drugom stazom, prema moru i modernijem životu. Imamo sve uslove za moderan život, ali nema stanovnika,“ objašnjava Hašim, dodajući da će on nastaviti da brine o imanju dok god ga zdravlje služi, bez obzira na to što mladi trenutno ne pokazuju interes za povratak.
Domaćinski odnos kao zalog za budućnost
Iako su kuće u Orahovi tokom većeg dijela godine zaključane, Hašimov primjer pokazuje da veza sa rodnom grudom nikada potpuno ne puca. Njegova borba da sve bude uredno, plaćeno i održavano nije samo pitanje lične higijene prostora, već duboki, domaćinski odnos prema korijenima.
Dok Sava tiho protiče pored njegove vikendice, Hašim Avdić ostaje čuvar plamena u Orahovi, nadajući se da će možda neka buduća generacija ipak poželjeti da osjeti mir koji samo zavičaj može da pruži.
Autor: Moja Gradiška / M. Vujić
