GRADIŠKA – Na susret bivših učenika Osnovne škole u Turjaku, koji su osmi razred završili prije 60 godina, Pejo Tadić je doputovao iz Minesote. U ovu državu na sjeveru Amerike otišao je prije tridesetak godina, slijedeći svoju srećnu zvijezdu.
Ima brojnu porodicu, a posebno je ponosan na devetoro unučadi. Sada je letio više od 18 sati da bi stigao na školski čas u Turjak.
“Srećan sam. U meni se probudilo neko drugo vrijeme, oživjelo djetinjstvo, zaiskrile uspomene. Na licima i u očima moje generacije prepoznao sam davnašnje đačko doba”, riječima je Pejo naslikao svoje emocije.
On je iz rodnog Torlaka, sela na obroncima Kozare, koji se u daljini naziru, pješačio do škole.
Išao je prečicama, preko njiva, probijao se šumskim stazama, gazio preko Lubine, da bi na vrijeme stigao na nastavu.
Većina Pejinih školskih drugova, porijeklom iz Turjaka, Grbavaca, Cimirota, Kijevaca, Dragelja, Jurkovice, Čelinovca, Jazovca, Mičija, na ovaj susret doputovala je iz mnogih gradova i država. Došli su iz Slovenije, Austrije, Italije, Srbije, Hrvatske…
Na prozivku, prije zajedničkog ručka, javila su se 24 bivša školarca. Većina se uopšte nije vidjela od đačkog rastanka 1965. godine.
Zavoljeli se u osnovnoj školi
“Danas smo se upoznavali po drugi put. Vrijeme je učinilo svoje”, kazala je Duška Čikić. Ona je došla zajedno sa suprugom Savom.
“Nas dvoje smo se zavoljeli u osnovnoj. Tu smo se upoznali i zajedno krenuli u život”, pojasnila je Duška, veoma angažovana na organizaciji susreta.
“Duška je sjedila u prvoj klupi, a ja sam, posredstvom ovdje prisutne Lepe Borković, koja je sjedila iza nje, slao ceduljice sa porukama”, šaljivo je svoje simpatije prema školskoj drugarici, a sada supruzi, objasnio Savo Čikić, rođen u Grbavcima.
“A šta ste pisali u tim porukama”, znatiželjno upitasmo Savu.
“Pitao sam je da li će se udati za mene kada porastemo”, odgovorio je. Sudbina je desetak godina kasnije odredila da se njihovi životni putevi sretnu. Zauvijek. Savo je u školu putovao biciklom bez guma.
“Vozio sam pored puta, njivom i livadom, kroz kukuruz, jer je tu mekše”, opisao je Čikić svoje putovanje u školu. Ostali su išli pješke iz svojih sela do Turjaka.
“Ne samo do Turjaka. Gdje god je trebalo, pješačili smo. Nije bilo autobusa, ni automobila, osim ponekog ‘fiće’, zaprežna kola, ništa drugo… I putevi su bili loši”, kazao je Dušan Grubešić iz Trnovca, sada Banjalučanin, koji je završio Vojnu školu u Podgorici.
“Mi smo išli u dva odjeljenja, sa po 42 učenika. Naše razredne starješine su Zdravko Savanović i Mehdija Misimović. Oni su nas učili đačkim, ali i životnim lekcijama. Govorili su da trebamo ići u škole, boriti se za srećniji život, naoružati se znanjem, kao najvećom vrijednošću”, podsjetili su se svoga đakovanja Simeun Vilendečić, Mihajlo Stojnić, Dragan Janjanin, Branka Grandić…
Doputovala iz Ljubljane
Draginja Borković, djevojački Samardžija, koja je doputovala iz Ljubljane, svoju generaciju iz osnovne škole opisala je kao veoma vrijednu i uzornu.
“Mi smo teško živjeli. Odrastali smo u vremenu siromaštva, kada se malo imalo, ali mnogo željelo, htjelo, maštalo. Moja generacija podnijela je veliku žrtvu da bi pronašla svoje mjesto u društvu. Mnogi su završili visoke škole, izučili zanate, formirali uzorne porodice”, kazala je Draginja Samardžija.
Ona je svoju školsku drugaricu Zdravku Vranić, djevojačkog prezimena Gvozdenac, koja živi u Lužanima, srela prvi put poslije završetka škole u Turjaku.
“Zdravku sam upamtila po nadimku Vera. Godine su prohujale kao vjetar. Za nepovjerovati je da se tako nanizalo šezdeset ljeta. Moja drugarica Zdravka je sačuvala isti duh, i ako se fizički promijenila. Bili smo djeca, a sada penzioneri”, emotivno je poslije susreta sa školskom drugaricom ispričala Draginja Samardžija.
Bivše učenike uz pjesmu i harmoniku zabavljao je Mihajlo Babić iz Gornje Jurkovice, takođe bivši učenik škole u Turjaku.
Na prozivci 24 bivša učenika
Na susretu bivših učenika Osnovne škole u Turjaku bili su Branko Adžić, Radovan Bojanić, Dušanka i Lepa Borković, Bogdan Cvijić, Savo Čikić, Petar Čupić, Branka Grandić, Dušan Grubešić, Luka Mirjanić, Draginja Samardžija, Jovo, Mihajlo i Branko Stojnić, Jovo Lipovac, Savo Trifunović, Simeun Vilendečić, Dragutin Šmitran, Zdravka Gvozdenac, Borko Šokčević, Dragan Janjanin, Bogdan Aleksić, Ljubinko Miljanović i Pejo Tadić.
