Sa rukom u ruci svakodnevno prepješače mnoge gradiške ulice. Obavezno svrate i zadrže se u motoričkom parku u kome je instalirana teretana na otvorenom, svrate i u trgovački centar.
Jovo Vranić je sedamdesetsedmogodišnji penzioner, radni vijek je proveo za tokarskim strojem u metalskoj industriji, a njegova Vesna Radišić je osam godina mlađa od Jove. I Vesna je penzionerka, službovala je u nekadašnjoj Drvnoj industriji u Gornjim Podgradcima.
Jovo priznaje da su uprkos godinama najzaljubljeniji par u Gradišci, a možda i šire.
„Nama ništa nije teško. Sve radimo zajedno, volimo se i živimo kao jedno biće. Ove godine na Vidovdan obilježićemo sedam godina naše skladne veze i velike ljubavi. Vesna je moja prva velika ljubav, čekao sam je i dočekao“, priča Jovo.
Vesna priznaje da joj Jovo pruža ogromnu pažnju, kupio joj je prsten i narukvicu, od zlata naravno.
„Jedno drugom smo dali riječ, zavjet, bićemo jedno uz drugo doživotno. Moj Joviša je brižan, pažljiv, kupuje mi redovno poklone, kupio je i sada za osmi mart. Život može biti lijep i prelijep i u ovim godinama“, priznaje Vesna.
Jovo kaže da mu prija Vesnina blizina, njen brižan pogled i stisak ruke. Priznaje da mu imponuju i komentari komšija, u Gradišci ih svi poznaju. Kaže da kada bi se i drugi parovi poput njih držali za ruke i iskreno voljeli, nestali bi bespotrebni problemi iz mnogih života.ž
„Oboje smo penzioneri, stambeno smo situirani, volimo se i ništa nam drugo ne treba. Samo da nas prati zdravlje i ljubav i da prestanu ratovi i ubijanja“, rekao je prilikom kratkog susreta i fotografisanja Jovo Vranić, aludirajući na aktuelne ratove na Bliskom istoku i u Ukrajini.
„Vodimo ljubav, a ne rat“, poruka je najzaljubljenijeg para u Gradišci, Jove Vranića i Vesne Radišić.
Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje iskustvo na našoj web stranici. Ako nastavite koristiti ovu stranicu, pretpostavit ćemo da ste zadovoljni njome.
Jovo Vranić je sedamdesetsedmogodišnji penzioner, radni vijek je proveo za tokarskim strojem u metalskoj industriji, a njegova Vesna Radišić je osam godina mlađa od Jove. I Vesna je penzionerka, službovala je u nekadašnjoj Drvnoj industriji u Gornjim Podgradcima.
Jovo priznaje da su uprkos godinama najzaljubljeniji par u Gradišci, a možda i šire.
„Nama ništa nije teško. Sve radimo zajedno, volimo se i živimo kao jedno biće. Ove godine na Vidovdan obilježićemo sedam godina naše skladne veze i velike ljubavi. Vesna je moja prva velika ljubav, čekao sam je i dočekao“, priča Jovo.
Vesna priznaje da joj Jovo pruža ogromnu pažnju, kupio joj je prsten i narukvicu, od zlata naravno.
„Jedno drugom smo dali riječ, zavjet, bićemo jedno uz drugo doživotno. Moj Joviša je brižan, pažljiv, kupuje mi redovno poklone, kupio je i sada za osmi mart. Život može biti lijep i prelijep i u ovim godinama“, priznaje Vesna.
Jovo kaže da mu prija Vesnina blizina, njen brižan pogled i stisak ruke. Priznaje da mu imponuju i komentari komšija, u Gradišci ih svi poznaju. Kaže da kada bi se i drugi parovi poput njih držali za ruke i iskreno voljeli, nestali bi bespotrebni problemi iz mnogih života.ž
„Oboje smo penzioneri, stambeno smo situirani, volimo se i ništa nam drugo ne treba. Samo da nas prati zdravlje i ljubav i da prestanu ratovi i ubijanja“, rekao je prilikom kratkog susreta i fotografisanja Jovo Vranić, aludirajući na aktuelne ratove na Bliskom istoku i u Ukrajini.
„Vodimo ljubav, a ne rat“, poruka je najzaljubljenijeg para u Gradišci, Jove Vranića i Vesne Radišić.
Izvor: https://aloonline.ba/ Autor: Boško Grgić