Badnji dan i Badnje veče predstavljaju vrhunac pripreme za najradosniji hrišćanski praznik – Božić. Ovi običaji su duboko ukorijenjeni u našoj tradiciji, prožeti su simbolikom prirode, ognjišta i porodice, a svaki od njih ima za cilj da prizove zdravlje, sreću i blagostanje.
Usijecanje Badnjaka
Rano ujutru, prije izlaska sunca, domaćin i muški članovi porodice odlaze u šumu da usijeku badnjak (uglavnom hrastovo drvo). Najprije se domaćin drvetu obraća sa „Dobro jutro, badnjače“, posipa ga žitom, a siječe ga sa istočne strane. Vjeruje se da drvo treba pasti iz trećeg udarca. Badnjak predstavlja drvo koje su pastiri donijeli Josifu i Mariji da nalože vatru i ugriju pećinu u kojoj se rodio Isus. Badnjak će domaćin donijeti kući i ostaviti pred vratima do večeri. Kada padne mrak, nastupa najsvečaniji dio.
Uveče, kada sunce zađe, domaćin unosi badnjak u kuću. Prilikom unošenja badnjaka u kuću, prvo se desnom nogom prekorači prag i kaže: “DOBRO VEČE I SREĆNO VAM BADNJE VEČE”. Djeca i odrasli, posebno žene, posipaju ga žitom i odgovaraju mu: “BOG TI POMOGAO, DOMAĆINE, I DAO TI SVAKU DOBRU SREĆU”. Domaćin badnjake stavlja na ognjište (u današnje vrijeme u kamin ili šporet), gdje ih pali. Dok badnjak gori, običaj je da se kaže: „Koliko iskrica, toliko srećica, koliko varnica, toliko zdravlja i parica“. Vatra simbolizuje svjetlost koja pobeđuje tamu i grijeh.
Poslije paljenja badnjaka, domaćin govori zdravicu i čestita Badnje veče. Žene u međuvremenu kade kuću i ikone tamjanom, mole se Bogu i čita se “Oče naš”.
Običaj je da se u kuću sa badnjakom unese i slama. Dok se slama raznosi po podu, djeca idu za domaćicom i „pijuču“ (piju-piju), dok ih stariji posipaju slatkišima, orasima i parama. Ovo simbolizuje majku kvočku koja okuplja piliće, baš kao što Crkva i porodica okupljaju svoje vjernike. U mnogim krajevima, večera se ne služi na stolu, već na slami na podu, u znak sjećanja na pećinu i jasle u kojima je Hristos rođen.
Rano ujutru, prije izlaska sunca, domaćin i muški članovi porodice odlaze u šumu da usijeku badnjak (uglavnom hrastovo drvo). Najprije se domaćin drvetu obraća sa „Dobro jutro, badnjače“, posipa ga žitom, a siječe ga sa istočne strane. Vjeruje se da drvo treba pasti iz trećeg udarca. Badnjak predstavlja drvo koje su pastiri donijeli Josifu i Mariji da nalože vatru i ugriju pećinu u kojoj se rodio Isus. Badnjak će domaćin donijeti kući i ostaviti pred vratima do večeri. Kada padne mrak, nastupa najsvečaniji dio.
Uveče, kada sunce zađe, domaćin unosi badnjak u kuću. Prilikom unošenja badnjaka u kuću, prvo se desnom nogom prekorači prag i kaže: “DOBRO VEČE I SREĆNO VAM BADNJE VEČE”. Djeca i odrasli, posebno žene, posipaju ga žitom i odgovaraju mu: “BOG TI POMOGAO, DOMAĆINE, I DAO TI SVAKU DOBRU SREĆU”. Domaćin badnjake stavlja na ognjište (u današnje vrijeme u kamin ili šporet), gdje ih pali. Dok badnjak gori, običaj je da se kaže: „Koliko iskrica, toliko srećica, koliko varnica, toliko zdravlja i parica“. Vatra simbolizuje svjetlost koja pobeđuje tamu i grijeh.
Poslije paljenja badnjaka, domaćin govori zdravicu i čestita Badnje veče. Žene u međuvremenu kade kuću i ikone tamjanom, mole se Bogu i čita se “Oče naš”.
Običaj je da se u kuću sa badnjakom unese i slama. Dok se slama raznosi po podu, djeca idu za domaćicom i „pijuču“ (piju-piju), dok ih stariji posipaju slatkišima, orasima i parama. Ovo simbolizuje majku kvočku koja okuplja piliće, baš kao što Crkva i porodica okupljaju svoje vjernike. U mnogim krajevima, večera se ne služi na stolu, već na slami na podu, u znak sjećanja na pećinu i jasle u kojima je Hristos rođen.
Posna trpeza
Badnji dan je posljednji dan velikog božićnog posta, pa je i večera strogo posna, ali bogata i raznovrsna. Postoji vjerovanje da svako jelo ima svoju simboliku pa tako pasulj simbolizuje plodnost i snagu, riba je drevni hrišćanski simbol Isusa Hrista. Med i orasi se poslužuju za sladak život i zdravlje ukućana. Suve šljive i kajsije su podsjećanje na plodove prirode i darove zemlje.
Za Badnje veče se ne ide u goste. Vjeruje se da porodica treba da bude na okupu kako bi tokom cijele godine vladala sloga.
Badnja noć je noć bdjenja. Stariji su nekada ostajali budni da čuvaju badnjak dok ne pregori, a danas se porodice pripremaju za liturgiju kojom se objavljuje dolazak Božića.
Svi ovi običaji imaju jednu zajedničku nit: duhovni mir i zajedništvo. Badnji dan nas uči strpljenju, skromnosti i ljubavi prema najbližima, pripremajući naše domove i srca za sutrašnji veliki pozdrav: „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Badnji dan je posljednji dan velikog božićnog posta, pa je i večera strogo posna, ali bogata i raznovrsna. Postoji vjerovanje da svako jelo ima svoju simboliku pa tako pasulj simbolizuje plodnost i snagu, riba je drevni hrišćanski simbol Isusa Hrista. Med i orasi se poslužuju za sladak život i zdravlje ukućana. Suve šljive i kajsije su podsjećanje na plodove prirode i darove zemlje.
Za Badnje veče se ne ide u goste. Vjeruje se da porodica treba da bude na okupu kako bi tokom cijele godine vladala sloga.
Badnja noć je noć bdjenja. Stariji su nekada ostajali budni da čuvaju badnjak dok ne pregori, a danas se porodice pripremaju za liturgiju kojom se objavljuje dolazak Božića.
Svi ovi običaji imaju jednu zajedničku nit: duhovni mir i zajedništvo. Badnji dan nas uči strpljenju, skromnosti i ljubavi prema najbližima, pripremajući naše domove i srca za sutrašnji veliki pozdrav: „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Izvor: RTVG
