Kiseli kupus se smatra veoma korisnim za zdravlje, jer je bogat vitaminom C, sadrži mnogo kalcijuma, kalijuma, gvožđa, i minerala.
Ako se kvalitetno ukiseli, potrajaće do proljeća.
Najvažniji posao je da izbor kupusa koji je najbolji za kiseljenje. Najcjenjeniji su futoški i varaždinski kupus, smatra Živka Rebić, domaćica iz Vrbaške koja se ove sezone opredijelila za varaždinski kupus plosnatih glavica, kod kog su veoma zbijeni listovi nalik boji trave. Zasadila ga je u svojoj bašti i sada je idelano vrijeme za branje i kiseljenje.
“Kupus za kiseljenje treba da bude svijetlozelene boje, bez tamnih mrlja i oštećenja. Miris treba da je blag, zdrav i svjež. List mora biti tanak, elastičan, ali ne previše mekan. Ako se lomi kao papir, nije dobar – takav će se raspasti u buretu,” kaže Živka. Ona smatra da su najbolje glavice srednje veličine, između 2,5 i 4 kilograma. Živka Rebić nam je ispričala način na kojeg ona kiseli kupus.
Proces kiseljenja kupusa spada u jednostavnije poslove oko zimnice, te ga većina domaćica sama priprema. Glavice srednje veličine se očiste od spoljnih listova, izvadi se korijen i napuni solju, a potom se redaju u dobro oprano bure. Nekoliko glavica kupusa treba presjeći na četvrtine i polovine i njih ugurati između cijelih glavica kako bi čvrsto stajale. Prokuvajte i ohladite vodu u kojoj se potom rastvori ostak soli.
Recepti su razni, ali najčešće se je odnos sledeći: na 100 kg kupusa staviti četir odsto soli. Naliti vodu dva prsta iznad kupusa. Staviti preko kupusa drveni ili plastični pritiskač. Preko pritiskača staviti kamen ili teglu punu vode koja će držati glavice uronjene u vodu.
Bure dobro zatvoriti i ostaviti na prohladnom mjestu gde će ostati tokom cijele zime. Vodite računa da nije na nekom suviše hladnom mjestu gde može da zamrzne.
Izvor: M.Pilipović
