Na velikom, uređenom imanju u Trešnjicama, prelijepom zaseoku Grbavaca na obroncima Kozare, u domaćinstvu Blagojevića peče se rakija.
I to ne bilo kakva rakija, već viljamovka od neprskane kruške. Vrijedni domaćin, Željko Blagojević, ovu rakiju peče za sebe i svoje prijatelje. Kaže da je šljivovicu već ispekao, pa poslove privodi kraju.
„Nakon svinjokolja došla je na red rakija. Imamo oko deset tona koma, a kotao od stotinu litara. Očekujemo oko 1.200 litara rakije. Imamo dosta posla. Rakija je neizbježna u svakom domaćinstvu. Ona ujutro ubije viruse i bakterije u čovjeku. Ali ja preporučujem i ovaj cijeđeni sok, od neprskane kruške, bez dodatka šećera i vode, samo smo ga pasterizovali. Oba pića od iste vrste voća“, priča Blagojević.
Ovaj diplomirani pedagog sve gleda sa pedagoške strane, pa i rakiju.
„Rakija je kod nas mjera za dobro druženje, ali treba imati svoju mjeru u rakiji. Ona razveseli čovjeka, da mu volju i motiv, ali u stanju je i da najvećeg junaka baci na zemlju. Rakija prati čovjeka od rođenja, do ženidbe, slavlja, pa sve do smrti. Idu praznici, idu slave, vrijeme je za dobru rakiju“.
Blagojevićev objekat za pečenje rakije napravljen je u kozarskom stilu, od hrastove građe i dasaka. Tu su drvena burad starija od šezdeset godina, ali i šah i šahovski sat koji ima više od jednog vijeka.
„Sat mi je poklonio šahista Branislav Vučkovac. Često dođe kod mene, poigramo po koju partiju. Ova moja drvena zgrada za pečenje rakije je idealno mjesto za druženje. Najčešći gost je naš veliki prijatelj, glumac Stojan Matavulj. Ovdje su dolazili pisci Nedeljko Popadić, Roko Andrić, Blagoje Baković, čitava plejada mladih pisaca. Ambijent Kozare ovdje je prijao i gitaristi Jadranu iz Daleke obale i mnogim sportistima“, naglašava Blagojević.
Blagojević je nedavno svoj voćnjak obogatio sa pedeset sadnica domaće jabuke. Nakon sađenja uslijediće kalemljenje.
„Nastojimo se vratiti domaćem sortimentu, koji može dati dobar urod i bez obilnih agrotehničkih mjera. Zasadili smo zeleniku i đedovaču. Naravno kako bi naše Trešnjice opstale da nismo zasadili i domaće trešnje. Zasadili smo i višnje i kruške“.
Već smo pisali o magarcima, koje Željko Blagojević uzgaja uglavnom zbog atrakcije i ljubavi prema životinjama. Prije dvedeset dana na svijet je došlo mladunče „Mila“.
Svuda oko kuće Blagojevića je cvijeće i igračke za djecu. Ideju i želju starije kćerke pretočili su u djelo. Poželjela je da podignu „park ljuljaški“. Hrastova građa je već izrezana i suši se, tako da će park ljuljaški uskoro biti mjesto za dječije druženje i igru.
Zanimljivo je da se ovo prelijepo domaćinstvo nalazi u grbavačkim brdima, nepuna dva kilometra od manastira Karanovac, koji se nalazi u fazi intenzivne izgradnje.
Riječ je o srednjovjekovnom manastiru, koji je otkriven arheološkim istraživanjima, a nakon njegove ponovne izgradnje ovaj dio Potkozarja će biti stjecište brojnim vjernicima i turistima.