GRADIŠKA – Za mnoge je odlazak u penziju trenutak kada životni tempo uspori, ali za Stanislava Makitana iz Gradiške, bivšeg pripadnika Granične policije BiH, to je bio početak potpuno nove i “slatke” avanture.
Radni vijek proveo je vodeći računa o bezbjednosti granica, a danas njegov dan diktira zujanje pčela i miris procvjetalog voća na imanju u Vrbaškoj, petnaestak kilometara od Gradiške.
Mali poklon postao životna strast
Sve je počelo prije desetak godina kada mu je njegov tadašnji radni kolega i prijatelj Aleksandar Petrović poklonio prvo pčelinje društvo.
Taj mali znak pažnje izrodio je strast koja je potpuno ispunila Stanislavove penzionerske dane.
– Mi policajci relativno mladi odlazimo u penziju i tada se javlja ključno pitanje, šta dalje i kako ispuniti dan na najbolji način? Kod mene je to krenulo prirodno. Pošto pčele traže hranu, počeo sam saditi voćke. Danas ih imam oko 40, pa su mi lopata i sadnica gotovo svaki dan u rukama – priča Makitan kroz smijeh.
Povratak dječačkim snovima
Iako uživa u ravnici, Stanislavova veza sa pčelama vuče korijene iz djetinjstva provedenog u rodnim Oborcima kod Donjeg Vakufa. Sa posebnom nostalgijom se prisjeća kako je kao dječak na biciklu pratio let pčela i posmatrao tradicionalne košnice – trnke, u podnožju planina Komar i Sović. Tadašnja fascinacija prirodom, koja je funkcionisala gotovo bez ljudske intervencije, danas je dobila svoj epilog na njegovom imanju.
Prijateljstva iz službe
Ono što ovu priču izdvaja od običnog hobija jeste neraskidiva veza među kolegama. Stanislav u svom pčelinjaku nikada nije sam. Iako su uniforme odložene u ormare, prijateljstva istkana kroz tešku službu i dalje žive kroz zajednički rad.
U poslu mu često pomažu penzionisane kolege Aleksandar Petrović i Saša Glamočak, ali i “mlađe snage” koje su još u aktivnoj službi – Goran Nikolić, Milenko Kukić i Boris Tomić, koji su i sami uspješni pčelari. Zajedno sele pčele na ispašu, dijele savjete jedni drugima, ali i teret fizičkog rada.
Terapija za dušu
Za Stanislava, pčelarstvo nije biznis, već terapija i zdrav način života, dok med koji proizvodi namijenjen je isključivo porodici i prijateljima.
– Nema ništa zdravije od prirode. Ovo što radim, radim za svoju dušu i za svoje najbliže, kako bismo imali kutak za potpuni mir – ističe Stanislav.
Makitan je pravi dokaz da je penzija samo novo poglavlje, ako čovjek ima dobre prijatelje i ljubav prema prirodi.
Izvor: Glas Srpske / M. Vujić