BANJALUKA – Više od 30 godina koliko je prošlo od njegovog izbjeglištva iz Prokljana kod Skradina i dolaska u Banjaluku, Damir Damjanić, pjesnik i vođa izvorne grupe “Jandrino jato”, čuva medalju šampiona Jugoslavije u košarci, osvojenu 9. aprila 1983. godine.
Malo je poznato da je ovaj čuvar tradicije i narodnih običaja dalmatinskog kraja bio prvotimac Šibenke.
Iako je Košarkaški savez Jugoslavije dan poslije osvajanja titule i dodjele medalja poništio kontroverznu utakmicu protiv Bosne i odredio novu, na neutralnom terenu u Novom Sadu, na koju Šibenčani iz protesta nisu došli, a titulu dodijelio sarajevskom timu, medalje igračima Šibenke nisu oduzete.
“Smatrali smo da je sudija Ilija Matijević pravilno dosudio prekršaj nad Draženom Petrovićem dvije sekunde prije kraja, kod vodstva gostujućeg tima sa košem razlike (83:82). Dražen je slobodna bacanja iskoristio, i mi smo osvojili titulu. Pehar i medalje uručio nam je Vasil Tupurkovski, tadašnji predsjednik Košarkaškog saveza Jugoslavije. Dan kasnije uslijedila je šokantna odluka Košarkaškog saveza Jugoslavije koju nismo prihvatili”, ispričao nam je Damjanić u Banjaluci, gdje je zaposlen u Fondu zdravstvenog osiguranja, 33 godine poslije ovog događaja.
Saigrač Dražena Petrovića
Njegova sjećanja na ovaj sportski događaj sasvim su svježa:
“To nije bilo nigdje u svijetu da se utakmica poništi dan kasnije. Mi smo to veče dobili medalje i pehar, ja medalju imam i danas, nikada ih nismo vratili. Niko to od nas nije ni tražio. Tri dana su bile demonstracije u Šibeniku, i narod se složio da ne idemo na majstoricu. Sve je to bila politika, namjera da se Bosna zbog Olimpijade proglasi prvakom”.
Damjanić je bio saigrač Dražena Petrovića i jedan od najboljih košarkaša tadašnje države. Ovaj sport zavolio je u djetinjstvu. Počeo je u kadetima Šibenke, kasnije je bio član juniorskog i seniorskog sastava. Damirov talenat prepoznali su u Šibenki, klubu elitnog jugoslovenskog takmičenja u kojem se afirmisao Dražen Petrović, kasnije najbolji hrvatski košarkaš.
Šansu mu pružio Zoran Slavnić
Šansu u prvom timu Damjaniću je pružio Zoran Slavnić, igrač Crvene zvezde i reprezentacije Jugoslavije, koji je došao u Šibenik na zalasku karijere.
“Moka je stigao u Šibenik poslije Olimpijade u Moskvi. Bio je šoumen na terenu, neprikosnoven autoritet. Veoma strog”, prisjeća se Damir Damjanić uloge Moke Slavnića u svojoj košarkaškoj karijeri, koju je nastavio u Banjaluci, ali kao trener ženskog tima Mladi Krajišnik.
O poznanstvu sa Draženom Petrovićem kaže:
“Mi smo se družili još u djetinjstvu. Zajedno smo provodili mnogo vremena. Imali smo isto interesovanje, a to je ljubav prema sportu i košarci. On je bio navijač beogradskog Partizana, a ja Crvene zvezde. Sjećam se da je govorio kako želi otići u Beograd i zaigrati za ‘crno-bele’.” Njegov idol bio je Dragan Kićanović, veliki as Partizana.
Ipak, odlazak Draženovog brata Ace u zagrebačku Cibonu i insistiranje Mirka Novosela, trenera i bivšeg selektora Jugoslavije, presudili su da on, umjesto u Beograd, karijeru poslije Šibenika nastavi u Zagrebu, smatra Damir Damjanić, kojeg su životni putevi, na koje je presudno uticao rat, odveli na drugu stranu i u drugi grad – u Banjaluku.
ŠAMPIONSKI TIM: U timu Šibenke, osim Damjanića i Petrovića, nekoliko sezona igrali su još Sreten Đurić, Ivica Gulin, Živko Ljubojević, Robert Jablan, Nenad Slavica, Milan Zečević, Srećko Jarić, Bruno Petani, Branko Macura, Fabijan Žurić, Željko Marelj, Vladimir Androić, Zoran Livjanić, a treneri Faruk Kulenović, Vlado Đurović, Dušan Ivković i Zoran Slavnić.
“Ovo je sastav ekipe koja je počev od 1981. godine nekoliko sezona bila u vrhu jugoslovenske košarke. Tim se nije mnogo mijenjao iako smo svake sezone imali najbolje jugoslovenske trenere”, ispričao nam je Damjanić.
“Jandrino jato”
Muziku i zavičajnu pjesmu Damir Damjanić je zavolio istovremeno kad i košarku. Pisao je pjesme i pjevao sa prijateljima, a osamdesetih je postao član izvorne grupe “Jandrino jato”, sa kojom je snimio i nekoliko albuma za Radio-televiziju Beograd. Pjesmi je i sada vjeran, a “Jandrino jato” popularno je na svim kontinentima. Najpoznatije pjesme su “Bukovico, rodni zavičaju”, “Velebitu, digni se visoko”, “Rastanak”, “Milice, kćeri”, “Teci, teci, Krko plava”, “Knine, grade, i tvrđavo stara”, “Vratiću se kraju svome”, “Zvuci rodnog zavičaja”, “Tu mi srce samuje”, “Gori gora”, “Kad se sjetim moga rodnog kraja”…
