GRADIŠKA – U dvorištu Šumskog gazdinstva Gradiška, visinom i obimom stabla, dominira sekvoja, jedino drvo ove vrste u gradu na Savi, a među malobrojnim u Republici Srpskoj. Posađeno je 1960. godine i već je dostiglo visinu od petnaestak metara, kaže Rade Gabrić, bivši direktor ovog šumskog gazdinstva.
Šta trebate znati:
- Zasađena 1960. godine u dvorištu Šumskog gazdinstva
- Visina oko 15 metara
- Prirodno stanište joj je Kalifornija
- Izuzetno otporna na klimatske promjene
- Može dostići visinu do 100 metara
“Kada sam 1970. godine došao u Gradišku, ovo stablo je tada bilo visoko tri do četiri metra, zasađeno iste godine kada je osnovano Šumsko gazdinstvo Gradiška. Ne znam pouzdano ko ga je zasadio, ali pretpostavljam da je to učinio inženjer šumarstva Vladimir Zavadovski”, navodi Gabrić.
Sekvoja u centru Gradiške, čije je prirodno stanište Kalifornija, veoma dobro napreduje.
Debljina i visina ovog stabla je impresivna. Gabrić smatra da mu klima i zemljište pogoduju.
“Za 65 godina, ova sekvoja je veoma mnogo napredovala. Stablo je zdravo i treba ga naučno obraditi, obilježiti i čuvati. U toku je dogradnja upravne zgrade. Vjerujem da će i sekvoja dobiti bolje uslove. Ona se već sada može svrstati u najznačajnija i najveća stabla u BiH”, smatra Gabrić.
Sekvoja može dostići visinu od stotinu metara, zbog čega se često može čuti da vrhovi ovog stabla posežu za zvijezdama.
Nevjerovatno je izdržljiva, otporna na klimatske promjene, veliku hladnoću ili vrućinu, na snažne vjetrove i poplave.
Preživljava šireći korijenje više od 15 metara od debla, koje može dostići prečnik od dva do šest metara.
Libanski kedar u Titovom parku
Među znamenitim stablima u Gradišci je libanski kedar, zasađen 1980. godine u dvorištu Osnovne škole “Danilo Borković” u naselju Senjak. To je crnogorično stablo iz porodice borovki.
Može narasti do 40 metara i imati prečnik tri metra. Krošnja je gusta, nagnuta prema vrhu, u početku piramidalna, kasnije raširena. Kora je tamnosiva i izbrazdana.
Libanski kedar nalazi se u parku, među brojnim i znamenitim vrstama drveća. Rade Gabrić se sjeća da je istovremeno u školskom dvorištu posađeno ukupno 88 stabala, simbolično za Tita, bivšeg predsjednika SFRJ koji je umro 1980. godine.
“Šumsko gazdinstvo doniralo je sadnice rijetkih i plemenitih stabala ovoj školi. Osim libanskog kedara, zasađene su breze, lipe, smrče, tise, jasenovi, platani i još neke vrste parkovskog drveća. U to vrijeme direktor škole bio je Nedeljko Barać, koji se veoma mnogo trudio da, zajedno sa inženjerima šumarstva, njeguje i podiže Titovu botaničku baštu koja sada djeluje impresivno”, kazao nam je Gabrić.
Kedar libanski rasprostranjen je na planinskom području istočnog Mediterana, u Libanu i Maloj Aziji, gdje raste na preko hiljadu metara nadmorske visine.
Prve sadnice u Evropi posađene su u 16. vijeku. Odgovara mu sunčan ili polusjenovit položaj. Sadi se kao ukrasno stablo u parkovima i perivojima. Sporog je rasta, otporan na niske temperature do -30 stepeni Celzijusa.
U školskom parku, među najvećim stablima su platani, čija debljina i visina budi znatiželju mališana, učenika i drugih stanovnika Gradiške.
Platani su listopadno drvo koje naraste do 40 metara, a potiče iz istočnog sredozemlja, te Azije i Indije.
Najveća stabla
U Katalogu najvećih stabala Republike Srpske, koji su izradili stručnjaci Javnog preduzeća “Šume Srpske ” su hrast u Donjoj Jurkovici, svrstan na drugo mjesto, poslije hrasta šampiona u selu Marićka, kod Prijedora, i oraha u Novoj Topoli, šampiona među stablima iste vrste. Visok je 34 metra, prečnika 175 centimetara i širine krošnje 38 sa 22 metra.