GRADIŠKA – Pjesnik tragične sudbine Veseljko Veso Radumilo iz Mašića, rođen 1931. godine, zatočenik ustaških logora u Drugom svjetskom ratu, poratni učitelj, ostavio je dubok trag u literaturi, u pjesničkom izrazu.
Ko je Veseljko Veso Radumilo i zašto je tema važna
- Pjesnik iz Mašića (rođen 1931), kao dijete zatočenik ustaških logora u Drugom svjetskom ratu.
- Obimna literarna ostavština pronađena je decenijama nakon smrti.
- RTV Gradiška snimila reportažu, a u pripremi je knjiga s nedavno pronađenim pjesmama.
Prva knjiga “Lirika”
Prvu knjigu “Lirika” objavio je u Banjaluci 1955. godine (Glas), a drugu “Otvorena vrata” 1965. godine u Sarajevu (Veselin Masleša). Njegova lirika sjete, pomiješana sa jezom, stravom, bezdanom, tužbalicom i tugom, kako je to u “Književnim novinama” u Beogradu napisao Borivoje Marković, zastupljena je u zbornicima i pjesničkim zbirkama Kozare.
Gradiška “Prosvjeta” je 2003. godine, posthumno, objavila knjigu “Daleko od ljubavi i grijeha”, koju je priredio Milutin Vujić.
Pronađena obimna literarna ostavština
Četiri i po decenije nakon Radumilove smrti u Beočinu, gdje je boravio posljednjih deset godina, pronađena je obimna literarna ostavština sa nekoliko neobjavljenih knjiga. To je bio povod da se u njegovom zavičaju oživi sjećanje na ovog pjesnika.
RTV Gradiška snimila reportažu
Radio-televizija Gradiška snimila je polusatnu reportažu o Veseljku Radumilu, a sada je u pripremi knjiga sa nedavno pronađenim pjesmama. Planirano je, kaže Sanja Subotić Cumbo, urednik RTV Gradiška, da povodom 24. aprila, Dana oslobođenja Gradiške u Drugom svjetskom ratu, bude prikazana TV reportaža i promovisana zbirka poezije, napisana prije više od pola vijeka. Radumilo je umro 1981. godine.
Rat, zbjegovi, logori, glad i siromaštvo
Rat, zbjegovi, logori, glad i siromaštvo ostavili su teške posljedice.
Na početku rata bio je đak drugog razreda. Sa porodicom – braćom, sestrama i roditeljima – bez majke koja je umrla prilikom poroda, dospio je u zbjeg na Kozari. Tu je zarobljen i odveden u Staru Gradišku, potom prebačen u Mlaku i Jastrebarsko.
Generacije učenika podučavao vrijednostima slobode
Nakon rata živio je u domovima i đačkim internatima. Tako se školovao – prvo u Učiteljskoj školi u Banjaluci, a kasnije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Pisao je poeziju, bilježio svoju patnju i tugu, a generacije učenika u Lišnji kod Prnjavora i drugim mjestima u Krajini podučavao je vrijednostima slobode. Njegov prijatelj iz Učiteljske škole Jovo Obradović sjeća se njihovog prvog susreta u internatu.
“Njegov i moj krevet bili su uporedo. Ispričao mi je jednom prilikom veoma potresnu priču. Svakog jutra u logor je dolazio stari kočijaš sa upregnutim, iznemoglim konjčetom i kolima. Sakupljao je djecu koja su umrla prethodne noći. Njegova kola uvijek su bila puna. Slika te zaprege i neuglednog starca sa iznurenim kljusetom stalno mi je pred očima, govorio mi je Veseljko.”
Sanjao je rat i logore
Buncanje, skrivanje ispod pokrivača, plakanje i čupanje svoje kose uz glasne krike trajali su sve dok se u internatu Učiteljske škole u Banjaluci iz dubokog sna, kao smrtnog ropca, ne probudi đak Veseljko Radumilo iz Mašića, lijevčanskog sela, stradalničkog u Drugom svjetskom ratu, govori Obradović.
“Sanjao je rat i logore. Poslije razbuđivanja uzimao je papir i olovku, i na krevetu, skrštenih nogu, smoren od dubokog i teškog sna u kojeg se pretočila java, pisao je poeziju”, priča on.
Bile su to tužne i potresne, autentične i suptilne, autobiografske i duboko proživljene pjesme. Njegova literarna ostavština koju je Cvjetko Bulović, Veseljkov prijatelj i hroničar Gradiške, godinama čuvao, a pred smrt ustupio Narodnoj biblioteci, izgorjela je u tragičnom požaru. Sve do sada vjerovalo se da je time zauvijek izgubljen pjesnički trag Veseljka Radumila.
Unuk pronašao i ustupio obimnu pjesničku ostavštinu
“Tražeći građu za TV reportažu o Radumilu stupili smo u kontakt sa njegovom porodicom, sinom Vladom i unukom Veseljkom u Beočinu. Oni su nam, kao i druga rodbina i prijatelji iz Gradiške, uveliko pomogli. Svi su se potrudili da pronađu neki trag, fotografiju, objavljenu pjesmu, književni prikaz. Tako je pjesnikov unuk u Futogu pronašao i ustupio obimnu i do sada nepoznatu pjesničku ostavštinu”, kazala je Sanja Subotić Cumbo.
Njegova majka Milica umrla na porodu
Veseljkov sin Vlado ispričao nam je da su Veseljka od rođenja pratile različite nedaće. Njegova majka Milica umrla je u danu njegovog rođenja. Krstio ga je i ime mu odredio čuveni sveštenik Veseljko Popović iz Mašića, takođe logoraš i zatočenik. Poslije majčine smrti, tu ulogu preuzela je Draginja Branković iz istog sela, kojoj je umro sin. Vesu, kako su ga odmila zvali, prihvatila je kao svoje dijete. Hranila ga je i brižno podizala. Imao je još petoro braće i sestara.
“Kada su partizani krajem rata pokušali osloboditi logor u Jastrebarskom, nakratko ušli u žicu, poveli su stariju i fizički jaču djecu. Sa njima je izašao Vesin stariji brat Teodor, kasnije borac Treće proleterske brigade i ratnik na Sutjesci, ali on nije mogao, bio je suviše slab i iscrpljen. Neka žena iz Mašića, kojoj ne znam ime, domogla se kasnije logora tražeći svoju djecu. Kada je shvatila da ih nema, raspitala se za drugu, iz istog sela. Tako je ona spasila Vesu i još dvije djevojčice iz Mašića”.
Svoje djetinjstvo položio u temelj domovine i slobode
Branko Petričević, književnik iz Beočina, na oproštaju od pjesnika Veseljka Radumila 12. oktobra 1981. godine kazao je: “Umro je pjesnik, humanista i veliki čovjek, do posljednjeg momenta neshvaćen u maloj sredini, u koju ga je donio vihor života prije više od jedne decenije. Umro je pjesnik, logoraš Jastrebarskog, koji je svoje djetinjstvo položio u temelj domovine i slobode, da bi ga druga djeca imala”.
